Još jedan ratni zločinac je otišao na smetljište krvave historije. Momčilo Krajišnik je zauvijek napustio svijet, ali će njegova zlodjela ostati kao opomena za buduće generacije. U svom životu je radio mnogo toga, bio predsjednik Skupštine SR BiH i RS, član Predsjedništva BiH, ali je povrh svega ratni zločinac koji je ojadio na hiljade nevinih žrtava.
Njegov brat i sestra po zločinu, Radovan Karadžić i Biljana Plavšić, kao i Krajišnik, u realizaciji šest strateških ciljeva usvojenih na sjednici Skupštine srpskog naroda u BiH 12. maja 1992. godine u Banja Luci nisu štedjeli Bošnjake i Hrvate, ali ni sopstveni narod.
Krajišnik je zločinac na kvadrat jer je nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma na egzodus natjerao više od stotinu hiljada Srba iz sarajevske regije. Zahvaljujući tome dijelovi njegovog naroda 25 godina kasnije su podstanari u spostvenoj državi (republici) dok su nad Bošnjacima i Hrvatima učinjeni masovni zločini koji su rezultirali i genocidom u Srebrenici.
Pravomoćno je osuđen na 20 godina zatvora, a 2013. godine je pušten na slobodu. No, nikad se nije odrekao ideje koju je i Ratko Mladić ocijenio genocidnom. Nikad se nije iz dubine duše pokajao za sve zločine koje je počinio. Naprotiv učinio je sve da uzburka zle duhove prošlosti i da svojim istupima raspiruje mržnju.
Dokaz je to da zločinci mogu utihnuti, ali ne i njihove ideje sve dok imaju svoje sljedbenike. Entitet u BiH koji je stvoren na zločinima, masovnim egzekucijama i genocidu, odnosno lideri bosanskih Srba, nikada se nisu iskreno pokajali za zlodjela svojih prethodnika i nikada svoj narod nisu proveli kroz katarzu. Zbog toga projekat u kojem je sudjelovao i Krajišnik, i Koljević, i Beara… živi i nakon njihove smrti.
Teško je pisati ili komentarisati bilo šta nakon nečije smrti. Parafrazirat ću riječi publiciste Ivice Đikića, koji ne napisao dokumentaristički roman „Beara“, a koji je nakon smrti Ljubiše Beare u Berlinu rekao:
„Umro je takav čovjek, što god to značilo i što god to kome predstavljalo, umro je čovjek koji je napravio Srebrenicu, koji je osmislio način na koji će se ubijati, ko će ubijati, gdje će se ubijati, kako će se skrivati tijela. To je bio Ljubiša Beara i danas je umro“.
Identično važi i za Krajišnika, ali i sve tvorce i sljedbenike projekta utjelovljenog na sjednicama Skupštine srpskog naroda 9. januara i 12. maja 1992. godine.
E.Skokić
