Nacionalni spomenik BiH sakriven iza reklamnih panoa: Porodica Jovanović izgradila tuzlanski „Koloseum“

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u novembru 2015. godine donijela je odluku o proglašenju historijske građevine – Kino „Centar“ u Tuzli – nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Odluci je prethodila peticija građana koju je 22. februara 2013. godine podnijela Sunčica Kuzmić.

Iako je riječ o građevini izuzetne historijske vrijednosti, Kino „Centar“ kao nacionalni spomenik BiH, godinama je sakriven iza reklamnih panoa. Razlozi su višestruci, a u konačnici se ogledaju u neriješenim imovinsko-pravnim odnosima.

-Kino „Centar“ je nesumnjivo jedna od najvrijednijih građevina iz austrougarskog perioda u Tuzli. Znamo da ga je izgradila porodica Jovanović u čijem je vlasništvu bio i Hotel „Bristol“ te crkvu na Trnovcu gdje je i njihova porodična grobnica – kaže Rusmir Djedović, stručni saradnik u Zavodu za zaštitu kulturno – historijskog nasljeđa TK.

Zgradu je projektovao inženjer Niko Mitrović i bila je to jedna od prvih zgrada namjenski izgrađena za prikazivanje filmova u BiH. Te 1912. otvoreno je Kino „Koloseum“.

-U duhu je secesije, a pored dokumentarne i historijske vrijednosti, objekat ima veliku arhitektonsku, ali i ambijentalnu vrijednost u sklopu historijske jezgre grada Tuzle. Dobro je projektirano za potrebe imućne trgovačke porodice Jovanović, koja je bila pokretač društvenog života u Tuzli tokom XIX i tokom prve dvije dekade XX vijeka – navode u Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Gradnja kina počela je 1906., a završena 1912. godine. Kino je imalo parter, dvije lože i polukružni balkon. Na spratu su bila izgrađena i dva petosobna stana, a Pero Jovanović koji je počeo gradnju kina objekat je predao na upravljanje sinu Mišku.

Miško će kao pripadnik „Mlade Bosne“ učestvovati u Sarajevskom atentatu. Osuđen je na smrt i pogubljen u februaru 1915. godine poslije čega tadašnje vlasti zatvaraju kino da bi prostor iznajmila porodica Dilni, koja je do 1935. godine na tom lokalitetu otvorila robnu kuću „Granap“.

Ne postoje podaci da li je zgrada u vrijeme Drugog svjetskog rata pretrpjela oštećenja. No, u Titovoj Jugoslaviji od 1949. do 1953. godine tu je bilo smješteno Narodno pozorište Tuzla. Kino će na koncu biti preimenovano u „Proleter“, a od 1970. godine u „Centar“. Poslije 106 godina od otvaranja, poslije promjene imena i namjene od „Koloseuma“, „Granapa“, „Proletera“ do „Centra“, jedna od najznačajnijih građevina austrougarskog doba izložena je godinama propadanju. Trenutno se nalazi na križanju ulica Turalibegove i Đorđa Mihajlovića, a nezvanično saznajemo kako se obnovi kina ne može pristupiti zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa.

Tuzlanska kina

Početkom druge polovine XX vijeka, na širem području Tuzle se otvaraju nova kina. Novembra 1953. godine u Kreki je počeo sa radom novi bioskop „Radnik“ sa 502 sjedišta. Jula 1960. godine u kompleksu zgrada školskog centra otvoreno je kino „Mladost“ sa 553. sjedišta. Uz njega je izgrađeno i ljetno kino sa 800 sjedišta. Godine 1961. u domu JNA također je otvoreno novo kino. 1966. godine Tuzla je raspolagala sa ukupno 2.600 kinosjedišta. Godine 1964. prikazano je 300 filmova u 3.900 predstava, koje je gledalo blizu milion posjetilaca, navodi se u dokumentu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

E.Sk