Tuzlak Rizah Kožarić, poznatiji kao Rigi, već više od šest decenija gotovo svakodnevno igra fudbal. I u osmoj deceniji života zdravlje ga dobro služi, pa redovno izlazi na teren, ali uz osmijeh kaže da mu je jedina žal u životu – što se lopte nije još više naigrao.
„Igram fudbal od osme ili devete godine. Kada umrem, bit će mi žao što se lopte nisam naigrao“, kaže Rigi, prepoznatljiva figura tuzlanske čaršije i jedan od najboljih igrača malog fudbala koje je grad imao.
Prve fudbalske korake napravio je u tuzlanskoj mahali Mosnik, odakle potiču i poznati fudbaleri Fuad Mulahasanović i rahmetli Mustafa Hukić, nekadašnji reprezentativci SFRJ. Na školskom takmičenju njega i još nekoliko dječaka primijetio je nastavnik historije Josip Mićo Duvančić, kasnije poznati jugoslavenski trener, te ih uvrstio u pionirsku selekciju FK Sloboda Tuzla.
Kožarić se u „velikom“ fudbalu nije dugo zadržao. Nakon Slobode igrao je za FK Rudar Bukinje, a potom se posvetio malom fudbalu, u kojem je, prema ocjenama mnogih, ostavio dubok trag u Tuzli.
Radio je u Gradskom i prigradskom saobraćajnom preduzeću (GIPS), gdje je s kolegama često igrao fudbal. S ekipom tog preduzeća 1973. godine osvojio je i titulu prvaka SFRJ na takmičenju saobraćajnih preduzeća održanom u Makedoniji.
„Igrao sam na mnogim turnirima, ali nikad reda radi. Uvijek sam igrao na pobjedu“, kaže Rigi, prisjećajući se brojnih anegdota iz dugog sportskog života.
Jedna od njih govori o turniru u tuzlanskom Mejdan kada je usred utakmice dobio vijest da mu je kćerka pala s prozora i slomila ruku. „Rekao sam da završimo turnir pa ću otići u bolnicu“, prepričava danas kroz osmijeh.
Kožarić je rođen u mahali Mosnik, gdje je rano ostao bez oca, dok mu se majka preudala. Kaže da su mu veliku podršku u životu pružili prijatelji i komšije Ferid Imširović, Osman Mahmutović Opanja i Refik Mešić Kika, koje smatra svojim drugim roditeljima.
Njegove kćerke Sabina i Selma svojevremeno su igrale rukomet – jedna za RK Jedinstvo Tuzla, a druga za RK Tuzla, ekipe koje su se tih godina borile za vrh bh. rukometa.
I danas je aktivan na sportskim terenima zahvaljujući bivšem reprezentativcu Bosne i Hercegovine Enes Mešanović, koji ga je angažovao na svojim sportskim terenima gdje često uskače u rekreativne utakmice kada nedostaje igrač ili golman.
„Meni je samo važno da igram. Kod Siće sam već sedam godina. Spojio sam ugodno i korisno – igram lopte, ali i zaradim“, kaže na kraju razgovora popularni Rigi.
