U Zenici se od 3. do 5. decembra 2021. godine održavao Simpozij anesteziologa i reanimatologa FBiH sa međunarodnim učešćem. Tema simpozija je bila “Šta smo naučili tokom pandemije COVID 19” gdje su svoja iskustva i naučne radove izlagali predavači iz SAD, Turske, Sjeverne Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine.
Diskutovalo se o liječenju pacijenata sa teškim oblikom COVID 19, komplikacijama te bolesti kao i pridruženim drugim bolestima, zatim o organizacionom tipu COVID odjela gdje su hospitalizovani pacijenti koji zahtjevaju neinvazivni i invazivni tip mehaničke ventilacije.
Zapaženo i prihvaćeno izlaganje “Djeca i koronavirus” je imala dr. Selma Sijerčić, primarijus, specijalista anesteziologije sa reanimatologijom u Univerzitetsko kliničkom centru Tuzla.
Autor je knjige “Anestezija u neurohirurgiji”, autor i koautor naučnih radova, učesnik i pozvani predavač domaćih i međunarodnih skupova i kongresa. Član svjetskog i evropskog udruženja anesteziologa.
U radu “Djeca i koronavirus” doktorica je prezentujući referentne naučne radove i izvještaje Svjetske zdravstvene organizacije a imajući u vidu epidemiološke izvještaje iz zemalja sa najvećim brojem slučajeva iznijela sljedeće zaključke:
1. U mnogim zemljama, udio zaražene djece u ukupnoj populaciji je relativno nizak; osim toga, djeca često nemaju simptome ili ih imaju blaže i očito nisu glavni pokretači prenosa virusa SARS-Cov-2
2. U pedijatrijskoj populaciji je uočen mali udio oboljelih od COVID 19, nisu pronađeni dokazi o prekomjernog smrtnosti a opisani su tek pojedinačni smrtni slučajevi
3. Nije otkriveno grupisanje SARS-CoV-2-seropozitivne djece u razredima
4. Pozitivnost na SARS-CoV-2 bila je niska čak i kod djece sa ARI (akutna respiratorna infekcija)
5. Kratkoročni efekti zatvaranja škola su: smanjeno učenje, povećana anksioznost, nasilje nad djecom, iskorištavanje djece za rad i tinejdžerske trudnoće
6. Dugoročni efekti zatvaranja škola postojeće pandemije bit će mnogo štetniji tokom životnog vijeka “generacije korone”. Zbog smanjene fizičke aktivnosti i manje vremena provedenog na otvorenom, loše prehrane, debljanja i dužeg vremena pred ekranom može uzrokovati buduće povećanje moždanog udara, srčanog udara, rak i sljepilo
7. Također socio-emocionalne komplikacije izolacije, naučene bespomoćnosti, ekonomske i egzistencijalne nesigurnosti mogu uključivati povećanu depresiju i samoubistvo, smanjenu empatiju i povećanu usamljenost
8. Zajedno sa smanjenim obrazovnim postignućima i ekonomskom produktivnošću, količina eventualnog budućeg povećanja globalnog obolijevanja i smrtnosti djece od posljedica zatvaranja škola opravdava “držati” otvorene škole.
TIA