Sjećanje na Šejtane: Devet ih je bilo, devet k’o jedan b’ješe

Prolaze godine, sjećanje blijedi. Prošla je 31 godina od pogibije devetorice pripadnika Izviđačko – diverzantskog voda Šejtani Armije Republike Bosne i Hercegovine iz Tuzle.

Mirza i Buco imaju svoje ulice u ovom gradu, ostali su opjevani u pjesmi čiji stihovi kažu: „Drug pored druga, brat pored brata svoga. Čemer, jad i suze, osmijeh im s lica uze. Devet ih bilo. Devet, k’o jedan bješe. U jednoj suzi rođeni, heroji, Zlatni ljiljani“.

Zaokupljeni svakakvim budalaštinama zaboravljamo na one koji su dali živote za našu slobodu.

Šejtana se moramo sjetiti bar 17. septembra. A o Šejtanima je ostalo zapisano:

Predvođeni Mirzom Hadžimehmedovićem – Šejtanom, živote za slobodnu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu tog 17. septembra 1992. godine položili su njegovi saborci Buco, Maha, Muće, Nerko, Enes, Čiva, Šokac i Amir.

Svoje prve akcije Šejtani su, prema sjećanjima saboraca, imali prije 15. maja 1992. godine na području kalesijske općine kada su uspjeli zaustaviti dalje napredovanje srpskih vojnih i paravojnih jedinica.

Kobnog dana na padinama Majevice, Mirza i njegovi Šejtani izviđali su teren dok su se neprijateljske jedinice povlačile ka Banj Brdu. Nažalost, upali su u njihovu zasjedu i svi pobijeni.

TIA