U šest decenija drugovanja sa loptom odigrao je na desetine hiljada utakmica. Zdravlje ga služi pa i u 72. godini svakodnevno igra mali fudbal. I pored tih činjenica kaže: „Kada umrem bit će mi žao što se lopte nisam naigrao.“
Rizah Kožarić Rigi, tuzlanski doktor za mali fudbal, prepoznatljiva čaršijska raja, prisjetio se dana kada je u mahali Mosnik zaigrao i vječno zavolio „balun“.
-Igram fudbal od 8-9 godine života, ali sam s pionirima FK „Sloboda“ nastupio na prvenstvu u Borovu. Iz moje mahale su velikani Fuad Mulahasanović Lica i rahmetli Mustafa Hukić Huka, koji su bili reprezentativci SFRJ. Na školskom takmičenju primjetio nas je nastavnik istorije Josip Mićo Duvančić, legendarni jugoslovenski stručnjak, te nas je uvrstio u pionirsku selekciju Slobode – kaže Rizah Kožarić.
Nije dugo ostao u „velikom fudbalu“. Poslije Slobode, igrao je za Rudar iz Bukinja i završio karijeru. No, počeo je igrati mali fudbal i, prema ocjeni mnogih, jedan je od najboljih igrača koje je Tuzla ikad imala.
-Zaposlio sam se u Gradskom i prigradskom preduzeću (GIPS) i uvijek sam s rajom igrao fudbal. Osvojili smo titulu prvaka SFRJ 1973. godine na takmičenju svih saobraćajnih preduzeća u Makedoniji. Igrat ću kasnije na mnogim turnirima, ali uvijek na pobjedu. Nikad ne igram reda radi, uvijek igram na pobjedu – govori popularni Rigi.
Kada je u pitanju igranje lopte za njega nije bilo prepreke. Znao je otići u trgovinu po namirnice ujutro, a doći kući uvečer sav blatnjav. Supruga bi ga upitala: „Gdje si bio?“, a on bi kao iz topa odgovorio: „Igrao sam lopte“.
-Igrao sam jedan turnir u „Mejdanu“ kada mi je javljeno da mi je kćerka pala sa prozora i slomila ruku. Svi mi volimo svoju djecu, tako i ja, ali kada su mi rekli da je ona na UKC „Tuzla“, rekao sam da mi turnir završimo pa ću joj otići u posjetu. Ima tih anegdota „mali milion“, a i danas mi je lopta sve – govori on.
Povrede su ga zaobišle, a zdravlje ga odlično služi. Svakodnevno igra lopte, ali opet, još jednom, na kraju razgovora zaključuje: „Kada umrem bit će mi žao što se lopte nisam naigrao“.
Odrastao bez roditelja
Rizah Kožarić Rigi rođen je u poznatoj tuzlanskoj mahali Mosnik. Rano je ostao bez oca, a majka mu se preudala. Faktički ostao je sam, a da ne ode na drugu stranu spriječili su ga Ferid Imširović, Osman Mahmutović Opanja i Refik Mešić Kika, koji su mu, kako kaže, bili kao drugi roditelji.
Kćerke rukometašice
Rigijeve kćerke Sabina i Selma svojevremeno su bile rukometašice. Jedna je igrala za Jedinstvo, a druga za Tuzlu, odnosno timove koji su se tih godina borile za titulu prvaka BiH.
-Mene pitaju za koga navijam, a ja samo odgovorim – imam sigurne bodove. Lijepo je da se djeca bave sportom, ali, nažalost, vidim da iza škole na Mosniku faktički nema nikog. Nekada se od ujutro do uvečer igralo lopte i nije se moglo doći na red za utakmicu – prisjeća se on.
Generacija
Iako mnogi govore kako je Rigi ponajbolji igrač malog fudbala u Tuzli, on će skromno odmahnuti rukom i reći kako je Tuzla izrodila veliki broj dobrih fudbalera. Pominje Miku Musića, Fiku Imširovića, Mideta Ferhatovića, Nenada Jovanovića, Senada Ibrića, Asifa Šarića… Rigi je i danas aktivan zahvaljujući bivšem reprezentativcu BiH Enesu Mešanoviću Sići.
-Angažovao me je na svojim sportskim terenima. Uključim se u rekreacije kada nedostaje igrač ili golman. Meni je važno da igram. Kod Siće sam sedam godina. Spojio sam ugodno i korisno. Igram lopte, ali i zaradim – kaže Rizah Rigi Kožarić.
E. Skokić
