Na obali rijeka Jala danas ne stoji samo spomen-obilježje. Tu stoji priča. Tiha, ali snažna. Priča o čovjeku koji nije zastao kada je bilo najteže – o policajcu Samir Mustafić.
Prošla je godina od dana kada je, noseći uniformu i odgovornost koju ona sa sobom nosi, bez razmišljanja zakoračio u nabujalu rijeku da spasi drugi život. Nije razmišljao o opasnosti. Nije razmišljao o sebi. Razmišljao je samo o onome što je ispravno.
I upravo u tome leži veličina njegove žrtve.
Danas su se na tom istom mjestu okupili oni koji su ga voljeli i poštovali – porodica, prijatelji, kolege i građani. Nisu došli samo da odaju počast, već da još jednom potvrde koliko je dubok trag ostavio.
U riječima njegovog punca Avdo Joldić osjetila se težina gubitka, ali i ponos koji ne blijedi.
„Bio je sve – sin, suprug, otac, prijatelj. Ali prije svega čovjek. Onaj koji zna šta znači odgovornost, ali i šta znači žrtva. Nije svako spreman ući u rijeku da bi spasio drugog“, kazao je.
Kolege ga pamte kao tihog heroja. Onog koji nije tražio pažnju, ali je uvijek bio prvi kada je trebalo reagovati. Njegova hrabrost, kako su istakli, najbolje pokazuje šta znači nositi policijsku uniformu.
Direktor Uprava policije MUP-a Tuzlanskog kantona Elvir Mahmutović podsjetio je da je Samirova žrtva slika svakodnevice policijskog posla.
„Ovo je podsjetnik koliko je naš posao težak i nepredvidiv. Samir je dao sve da zaštiti druge i to je ono što nas obavezuje da njegovu žrtvu nikada ne zaboravimo“, poručio je.
Poruka je stigla i od premijera Irfan Halilagić – da ovo mjesto ne smije biti samo tačka sjećanja, nego i opomena svima.
„Iza svake uniforme stoji čovjek, porodica i život. Samir nas je naučio šta znači biti odgovoran, ali i hrabar kada je najpotrebnije“, rekao je.
Na obali Jale danas vlada tišina. Ali ta tišina govori više od riječi. Govori o jednom životu koji je ugašen prerano, ali ne i zaboravljen.
Jer postoje ljudi koji ne odlaze. Oni ostaju – u pričama, u sjećanjima i u vrijednostima koje su živjeli.
Samir Mustafić je jedan od njih.
