Dođu tako vremena kad se otvori bezdan u ljudskim dušama, pa u njega propadne sve što se željelo, snilo i sanjalo. I dođe mrak, kao okean bez dna, koji proguta sve oko sebe i stvarnost pretvori u teatar sjenki. Takvo je neko vrijeme, evo već tri decenije, progutalo nesretnu zemljicu Bosnu i pretvorilo je u tamni vilajet, u noć koja raste bez prestanka. Sudaraju se vjetrovi u dubokom nebu, propinje se zemlja i jauče od bolova, istorija se kovitla i odnosi u bezdan i nas i naša sjećanja, želje, ljubavi i nade. I odavno već ništa nije na svom mjestu, sve je ono što nije i ne želi biti, svijet se prevrnuo, pa je bijelo postalo crno, laž je postala istina, život se pretvorio u umiranje, nemoral je istisnuo moral, ludilo otjeralo pamet, džehenem je rezervisan za žive, umjesto sadašnjosti zavladala je egzistencijalna pustoš, a sve je prekrio crni korov nacionalizma, mržnje, straha, bjekstva od svijeta i slobode.
====== ====== o ====== ======
Hiljadu godina je zemlja Bosna čuvala sebe i svoje jedinstvo različitosti i nikada nije unutar sebe imala sile koje je razaraju. John V.A. Fine i Robert J. Donia kažu u jednom tekstu : “Bosna je u Srednjem vijeku vodila mnoge ratove, i strane i domaće. Njeni protivnici su bili: Srbija, Mađarska, Turci i brojni velikaši iz susjedne Hrvatske. Domaći ratovi vodili su se među velikašima ili između velikaša i kralja. Oni su se borili za teritorije. Niti jednom u Srednjem vijeku Bosanci nisu ratovali jedni s drugima kao vjerske ili etničke skupine.” Ali, devedesetih godina prošlog vijeka oživio je plemenski duh, Bosanci su se podijelili na etno-religijska stada i okrenuli se jedni protiv drugih. Bosanski Srbi i Hrvati odbacili su svoju domovinu i priklonili se velikodržavnim planovima Srbije i Hrvatske, na račun Bosne, Bošnjaci su prihvatili troetničku matricu i na nacionalizam drugih odgovorili svojim sopstvenim, a ideolozi sve tri strane vratili su u državne poslove religiju, kao stožer identiteta i garant etničke homogenizacije i poslušnosti podanika. Strašni rat je pomeo čitavu zajedničku prošlost i bosansku leopardovu kožu etničke izmiješanosti pretvorio u krvavi ćilim sa tri odvojene boje: crvenom, plavom i zelenom. Oživjele su stare metode eliminacije nepoželjnih, isprobane već mnogo puta nad Bošnjacima, sad još i pojačane islamofobijom koja vlada svijetom, iz mraka prošlosti dojahali su četnici i ustaše i stare fašističke parole zasijale su novim sjajem. Mržnja je podignuta kao zastava, strah od drugih i drugačijih pretvorio je već zaboravljene nacionalističke utvare u stvarne vladare naših života, palanka je postala naša sudbina. Iskrivljena, paranoična svijest bez prestanka produkuje lažnu stvarnost, u kojoj se više ne zna šta je šta, gdje je svijet i kuda treba da idemo. Opšta karnevalizacija života pretvorila je sve naše snove u jeftinu, polovnu robu na buvljoj pijaci propalih iluzija.
Beskrupulozno prekrajanje istorije i njeno prilagođavanje sadašnjim potrebama nacionalističkih elita, laž kao temelj ideologije, obogotvorenje naroda kao živog organizma, zatvorenog u sebe i potpuno odvojenog od drugih, zarobljavanje uma i totalno pomračenje svijesti, robovanje mitovima i religijskim kanonima, stvorili su bolesno društvo, sa izvrnutim sistemom vrijednosti, razoreno društvo koje počiva na razlikama, mržnji i strahu jednih od drugih i sa uništenim etičkim, civilizacijskim, ekonomskim i političkim temeljima. Ono što je beogradski reditelj Lazar Stojanović nazvao “duhovni Vukovar”, u Bosni se može zvati i “duhovna Srebrenica”. Filip David je pisao :”Kako vreme prolazi, zlo se institucionalizuje, a postojeće bolesno stanje dobija svoje čvrste ideološke okvire.” Do juče slobodni, naši građani pristaju da budu beznačajne brojke u etničkom i religijskom stadu i glasaju, na svakim izborima, za one koji uništavaju i njih i njihovu državu. Podijeljeno društvo postaje naša stvarnost, iz koje se izroniti ne može.
I dok je Evropa, u koju se naši politički lideri zaklinju, odavno postala multikulturna zajednica otvorena za sve ideje i sve uticaje, na Balkanu nesmetano teče proces monokulturne dezintegracije i zatvaranja u jednoumne totalitarne proklete avlije u kojima cvjetaju duhovna i materijalna bijeda i razarajući nacionalizam. I iz kojih masovno odlaze mladi, obrazovani ljudi, siti mraka i beznađa. Ostaje naš mali, tamni svijet u kojem vladaju primitivizam, narodnjačka kultura, isključivost i netolerancija, neznanje i lažna religijska svijest, podaništvo i strah od drugačijih, banalnost nacionalističkih ideologija i kič-svijest kao isključivi model vladajućeg mišljenja. Ostaje košmar u kojem niko više nije nevin.Politika
I nakon svih izbora tri etno-religijske politike čvrsto stoje u svojim rovovima, kao i do sad. A vrijeme teče, proizvodnja nacionalističkog ludila ne jenjava i mlade generacije su sve više radikalizirane, mnogo više od svojih očeva uoči ili neposredno poslije rata protiv Bosne. Niče novo cvijeće zla na licu jadne zemljice Bosne.
Šta da se radi? Ko ode, kajaće se, ko ostane, kajaće se. Pred nama je samo jedna mogućnost: borba za komadiće nekadašnjih ideala i za bolje sutra za one koji dolaze, borba mišljenjem, znanjem, pisanjem, govorom.
Drugog nam nema.
Jusuf Trbić
