𝐁𝐚𝐤𝐢𝐫 𝐈𝐳𝐞𝐭𝐛𝐞𝐠𝐨𝐯𝐢𝐜́ ponovo želi biti kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ali šta je tu novo? Ništa.
To nije povratak svježine, ideje ili državničke odgovornosti. To je pokušaj istrošenog političkog lidera i još istrošenije politike, koji su više od tri decenije bili u vrhu sistema, da se građanima ponude kao rješenje za probleme koje su sami proizvodili.
Čovjek nam u oči kaže kako je napravio 100.000 radnih mjesta i kako će sada napraviti još 50.000 kada ponovo bude vlast. Ako kažemo da je, zapravo, otjerao i zaposlio po Evropi 100.000 ljudi, prije svega Bošnjaka kojima se danas obraća, i da će otjerati još toliko ako se vrati, onda jedino možemo reći da je u pravu.
Zaista je nestvarno da se ponaša kao da je sud, tužilac, politički analitičar i moralna vertikala u istoj osobi. Za druge zna unaprijed da su krivi. Za svoje ne priznaje ni optužnice, ni presude, ni akademske procese, ni političku odgovornost.
Kada se radi o ljudima iz SDA, onda su to “napadi”, “podmetanja”, “repovi” i “procesi protiv stranke”. Kada se radi o političkim protivnicima, onda presude još nisu ni napisane, ali ih Bakir već javno potvrđuje.
Najbolji primjer tog dvostrukog aršina je Fadil Novalić. Bivši premijer Federacije BiH pravosnažno je osuđen u predmetu “Respiratori”, a Sud BiH je u drugostepenoj presudi podsjetio da su Novalić, Fahrudin Solak, Fikret Hodžić i firma “Srebrena malina” oglašeni krivim za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja. I šta radi Bakir Izetbegović? Relativizira. Brani.
Umjesto da kaže da se presude države Bosne i Hercegovine moraju poštovati, on ih politički poništava kada pogode njegov krug.
Problem su opozicija, pozicija, PDA, SDP, NiP, NES, inicijative, nezavisni kandidati, mediji, sudovi, tužilaštva, univerziteti, svi osim SDA i njegovog porodično-stranačkog kruga.
To je slika sistema koji su SDA i, prije svih, Bakir gradili: duboka država, sigurnosni aparat, stranačka lojalnost i diplome koje se pojavljuju onda kada zatrebaju. Ovim su najbliži Izetbegovićevi saradnici, odnosno vrh stranke ili optuženi ili u procesima za falsifikovanje diploma i druge kriminalne radnje.
A onda se pojavi Bakir Izetbegović i drugima drži lekcije o poštenju.
Posebno je opasno ono što se čuje kada govori o političkim rivalima. Bakir, po vlastitom obrascu, pojma nema zašto je Elzina Pirić optužena, ali zna da je kriva i zna da će presuda biti potvrđena. Isto je i za Fuada Kasumovića, gradonačelnika Zenice, kojem Bakir unaprijed presuđuje.
Kada su SDA kadrovi u pitanju, oni nisu krivi ni za šta, čak ni kada su dokazano i pravosnažno presuđeni. Kada nisu SDA, onda su krivi unaprijed.
To je suština problema: Bakir ne brani pravosuđe, nego svoju političku kontrolu nad istinom.
Još opasnije je njegovo razumijevanje pluralizma. Kada govori o strankama iz Federacije BiH, onda su skoro svi, osim SDA, predstavljeni kao bolesni, korumpirani, potrošeni ili izdajnički.
Ali kada se govori o HDZ-u i SNSD-u, odjednom se spušta ton, pojavljuje se priča o “legitimitetu naroda” i potrebi da se poštuje etnička politička realnost.
Tako se građanski pluralizam zamjenjuje etničkim pluralizmom. Drugim riječima: neka svaki narod ima svoju stranačku centralu, svoje čuvare, svoje šefove i svoje političke trezore.
A građanin? Građanin je, u toj filozofiji, samo glasač koji treba potvrditi ono što je već dogovoreno u stranačkim krugovima.
Bakir Izetbegović danas se pokušava predstaviti kao nova šansa. To je postala tragikomedija. On kaže da je nova šansa, iako je već bio član Predsjedništva BiH dva mandata, od 2010. do 2018. godine, predsjednik SDA od 2015. godine i decenijama dio političkog vrha.
Zato je važno jasno reći: vama u SDA potreban je Bakir.
Građanima Bosne i Hercegovine potreban je Denis Bećirović.
Građanima nije potreban političar koji osuđene iz svoje stranke opravdava, a protivnicima unaprijed piše presude. Nije im potreban lider koji se poziva na državu samo onda kada mu država služi, a napada njene institucije kada one presude njegovima. Nije im potreban sistem u kojem su diplome fleksibilne, presude relativne, a moral rezervisan samo za opoziciju.
Bosni i Hercegovini treba politika koja poštuje institucije, sudske odluke i građane. Treba joj politički pluralizam, a ne etnički monopol. Treba joj odgovornost, a ne porodično-stranačka mreža. Treba joj budućnost, a ne povratak u trezor prošlosti.
𝐁𝐚𝐤𝐢𝐫 𝐈𝐳𝐞𝐭𝐛𝐞𝐠𝐨𝐯𝐢𝐜́ nije novina.
On je podsjetnik na sve ono zbog čega su građani već jednom rekli: dosta!
𝐒𝐚𝐦𝐢𝐫 𝐈𝐦𝐚𝐦𝐨𝐯𝐢𝐜́, sekretar PDA
