Štokholmski sindrom pokosi Bošnjake

Prošlog ljeta otišao sam u Teočak na obilježavanje godišnjice monstruoznih ubistava civila u Lokanju, podnožje planine Majevica. Nekažnjeni zločin počinili su pripadnici Vojske RS…

Kolona Teočana u ljeto 1992. godine je obezglavljeno krenula prema Sapni. U sačekuši ih je ubijeno 67. Oko 50 je preživjelo…

Na posljednjoj godišnjici tražili smo autentične izjave Teočana koji su preživjeli ovozemaljski pakao.

“Nemoj mene, idem na pijacu u Bijeljinu. Prepoznat će me”, reče mi jedan od Teočana koji je spletom sretnih okolnosti ostao živ.

Nešto kasnije pod ruke mi dođe priča o Brani Džiniću iz Vlasenice. Optužen je za genocid. I nekako saznah da je poslije genocida igrao za nekakvu selekciju regija i predstavljao BiH i da je u toj reprezentaciji igrao sa Bošnjacima.

Stupim u kontakt sa jednim od njih, ali…

“Nemoj da o tome govorim. Imam porodicu u RS-u”…

Znate li ko je Nikola Kalabić? Pseudonim Ras-Ras? Prvi do Draže Mihailovića?

Ženska osoba koja nosi isto prezime, malo drugačije ime, fotografisala se sa šubarom na kojoj je kokarda koju je nosio i Ras-Ras.

Ženska osoba je vanjski saradnik na Odsjeku za njemački jezik i književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Ženska osoba je i direktorica područnog odjeljenja jedne škole stranih jezika. Ja, i…?

U Tuzli, gradu antifašizma, šute svi. Šute studenti koji su doduše jedini zaslužni što priča lagano dobija epilog. No, nisu mi jasna njihova saopštenja. Imali su fotografiju, znali su ko im predaje godinama, zašto odmah nisu dijagnosticirali osobu koja propagira fašističke simbole.

Šute radne kolege. Šute i poslodavci. Šute i polaznici strane škole jezika koji su izdvajali silan novac za položeni kurs.

Očekuju da reaguje neko od novinara, da se neko suprostavi, pa da na koncu dobije po svojim leđima.

Na šta mi liči ovo? Na praktičan primjer Štokholmskog sindroma. Pazite, čovjek koji je preživio strijeljanje, 28 godina poslije, ne želi govoriti o tom događaju da mu se neko ne osveti.

I koliko je još takvih primjera.

Pazite, šute i akademski obrazovani građani, uposlenici visokoškolske ustanove. Zašto? Da se ne bi zamjerili, da ne bi… Licemjerno, zar ne?

Definicija Štokholmskog sindroma: 

Stockholmski sindrom je sindrom emocionalne veze i identifikacije s agresorom. Nazvan je po pljački banke u Stockholmu 1973. kada su se žrtve emocionalno vezale za pljačkaše.

Ta solidarnost se može ponekad ispoljiti i u samom činu, kada taoci pomažu svojim otmičarima da ostvare svoje ciljeve ili da pobjegnu od policije. Ovaj sindrom su istraživali znanstvenici u okvirima viktimologije i došli do zaključka da se cijeli proces temelji na strahu da ne dođe do još veće patnje za taoca ali i zbog unutrašnje dobrote taoca da pomogne otmičarima. Što više energije se utroši u taj odnos, to će biti teže raskinuti ovu vezu.

E.Sk

Fotografija: Nikola Kalabić

Komentari