Otisak stope u betonu Alme Sarajlić. Datum 9.10.1983. godine. Ubijena je 1992. godine kada je imala devet godina, zajedno sa roditeljima, djedom, nanom, amidžom…
Digli su ih u noći 24. septembra, tačno prije 30 godina. Almin brat Ado je spavao, ostao u kući, a mati Amira ne znajući da ih vode na strijeljanje je viknula: Gdje je moj Ado?
Zločinac se vratio, uzeo Adu, predao majci… Za 10-ak minuta su im pucali u potiljak iz sačmarice na obali Drine.
Tijela im je izbacila Sava u Sremskoj Mitrovici. Ukopani su pod oznakom NN, a zahvaljujući dobrom čovjeku koji je znao za njihovu sudbinu, oni su ekshumirani i pokopani.
Ostala je Almina stopa u betonu i datum.
Danas u Bijeljini obilježavaju Dan oslobođenja grada u Drugom svjetskom ratu. Ko je oslobodio Bijeljinu u Drugom svjetskom ratu, od koga je oslobođena Bijeljina u proljeće 1992.?
O ubistvu 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić šute svih 30 godina, štite zločince, odobravaju zločin.
Ima nas koji ćemo pisati i podsjećati…
E.Skokić
