Tuzlanska informativna agencija Tuzlanska informativna agencija
Potencijalni reprezentativac Bosne i Hercegovine Amsal Delalić poslije izvrsne sezone u Ligi BiH u budućnost će nositi dres NCCA ligaša Pittsburgh Pantersa.
Nagrada je to za višegodišnji trud i rad jednog od najboljih mladih košarkaša u regionu. Upravo to je bio povod za razgovor sa Amsalom Delalićem. Kako je došlo do kontakta?
“Od septembra ili oktobra prošle godine ljudi iz Amerike su stupili u kontakt sa mnom da me pitaju da li sam zainteresovan. Rekao sam što da ne. Tako smo stupili u kontakt i tako je sve krenulo”.
Kakve utiske nosite, kakva je organizacija i šta Vas čeka u budućnosti?
“Utisci su najbolji, stvarno kako su nas primili, kako su nas dočekali, sve nam to prezentovali… Obišli smo sve što smo planirali. Stvrano je bilo nešto nevjerovatno i uslovi za treniranje i objekat, sve je bilo fantastično. Mislim da je to pun pogodak što se tiče mjesta na kojim ću biti i gdje ću se dalje usavršavati.”
S kakvim ambicijama odlazite tamo?
“S ambicijama da budem bolji nego što jesam. Jako sam sretan što napokon imam osjećaj da je to sredina gdje ću moći da pokažem sebe u što boljem svijetlu i stvarno mislim da je nevjerovatno iskustvo otići i biti u Americi”.
Kako gledate na ovu sezonu, igrali ste u Ligi Bosni i Hercegovini, ABA 2 ligi, kako ste zadovoljni svojim izdanjima?
“Ja sam zadovoljan, mislim da je stvarno bilo i uspona i padova, na kraju krajeva je bilo onako kako je trebalo da bude i uvijek je tako kroz čitavu karijeru sa usponima i padovima. Ja sam iskoristio maksimalno što sam mogo i još sam mlad, sada će mi tek 21 godina, tako da preda mnom duga karijera”.
Što se tiče reprezentacije, hoće li odlazak u Ameriku i biti prepreka eventualnim pozivima?
“Pa ne znam, nisam siguran, vidjet ćemo to još, treba da vidim malo, meni treba vremena da se naviknem i na Ameriku i na sezonu koja je ispred mene. Tako da vidjet ćemo, sve će biti u dogovoru, tako da ne bi ništa sada otvarao”.
Od malih nogu ste uz košarkašku loptu, jeste li sanjali ovakav rasplet da jednog dana stignete do Amerike, pa ko zna gdje?
“Pa sanjao sam, imao sam taj san već sa 15-16 godina i pratio sam tu koledž košarku i stvarno sam imao želju da zaigram. Nisam baš očekivao da će biti ovako kasno, ali da odem i da to iskusim tamo mislim da je to ispunjenje sna kojeg sam imao kad sam bio mlađi, tako da jedva čekam.
Zašto broj 52?
“Pa broj 52 ima sad tu dosta onaj nekih tih asocijacija na tom kad sam bio mlađi uvijek sam nosio neki broje oko 52, 15, 25, 35, 55, pa i 5 i nekako od 52 je što sam da budem unikatan isto tako i 52 daje sedmi mjesec kad sam ja rođen tako da ima tu puno simbolike, ali prvobitno nekako zato što želim da budem unikatan, želim da budem svoj i ostaće u daljoj budućnosti”.
Koliko je otac Amir imao uticaja na razvoj karijere?
“Pa imao je dosta uticaja, on je baš nekako stvarno što se tiče svega što sam mogao da dobijem i što sam se mogo priuštiti on je priuštio od raznih turnira, utakmica, tog iskustva koje je on imao da prebaci na mene i da me spremi što prije za taj dalji moj put. Stvarno ne mogu da mu budem toliko zahvalan što je uradio za mene i uvijek mi je bio vjetar u leđa i stvarno neko ko me podržava u svakom mom koraku pa čak i u ovome za Ameriku tako da nemam stvarno te riječi da opišem što je on uradio za mene.”
I na kraju kakva je poruka za dječake koji treniraju kako da rade, šta da sanjanju?
“Pa da sanjaju velike sne i da se ne boje uraditi stvari koje misle da trebaju i da urade i sve to će se isplati, sav taj trud i svi ti sati individualnog rada i svo to odricanje, neizlaženje i fokusiranje na svoj cilj to je nešto što je, evo mogu pričati svog iskustva, što je mene dovelo do ove situacije gdje sam sad”.
E.Sk / N.Sa