Bosna i Hercegovina nastavlja gubiti radnu snagu, a najnoviji podaci za prvi kvartal 2025. godine predstavljaju još jedno upozorenje da su strukturalni problemi tržišta rada u zemlji ušli u fazu hronične nepopravljivosti – bez reakcije nadležnih i bez stvarne strategije.
Prema rezultatima Ankete o radnoj snazi koju objavljuje Agencija za statistiku BiH, u periodu januar – mart 2025. godine radnu snagu je činilo 1,401 milion osoba, od čega je zaposlenih bilo 1,213 miliona (86,6%), a nezaposlenih 188 hiljada (13,4%).
Na prvi pogled – statistička slika slična kao i ranije. No, detalji otkrivaju dublji problem: broj zaposlenih je u odnosu na posljednji kvartal 2024. godine smanjen za 3,5%, što znači da je tržište rada u samo tri mjeseca ostalo bez 44.000 radnika. Istovremeno, broj nezaposlenih je porastao za gotovo 13%, dok broj osoba koje više ni ne traže posao – tzv. „neaktivnih“ – iznosi 1,473 miliona, što je rast od 1,4%.
U prevodu: sve više ljudi gubi posao, još više njih odustaje od traženja, a država ne nudi ni odgovore, ni rješenja.
Muškarci brojniji, žene ranjivije
Struktura radne snage otkriva i rodne neravnoteže – muškarci čine 60,9% radne snage (854.000), dok žene čine 39,1% (547.000). Među zaposlenima, 87% ima formalni radni odnos, 11,1% su samozaposleni, a neplaćeni članovi porodice čine 1,9% ukupno zaposlenih.
Starosna struktura radne snage takođe signalizira trendove koji ne idu u prilog održivom ekonomskom razvoju: više od dvije trećine radno aktivnih su osobe od 25 do 49 godina, dok je preko 41% osoba izvan radne snage starije od 65 godina. To ne samo da pokazuje starenje populacije, već i sve češće povlačenje iz ekonomskog života prije formalne starosne granice za penziju.
Sektor usluga dominira, poljoprivreda na margini
Kada je riječ o sektorima zaposlenosti, sektor usluga zapošljava gotovo 60% radnika, industrija i građevina 32,2%, dok je udio zaposlenih u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu pao na svega 7%. Ova struktura ukazuje i na sve manji značaj tradicionalnih grana privrede u zapošljavanju, što dodatno povećava zavisnost od tržišta i globalnih ekonomskih tokova.
Kad statistika postane rutina, a rutina opasnost
Već sada je jasno: trendovi nisu sezonski, nisu iznenadni i nisu posljedica kratkotrajne krize. Oni su rezultat decenija neulaganja u radnu snagu, odsustva demografske strategije, i politike koja još ne vidi – ili ne želi da vidi – da BiH ulazi u demografsku i ekonomsku zonu iz koje se teško vraća.
U zemlji u kojoj više od pola miliona ljudi nije ni zaposleno ni u potrazi za poslom, brojke odavno ne bi trebale biti samo štivo za eksperte. Nažalost, ostaju mrtvo slovo na papiru – kao i hiljade praznih radnih mjesta, napuštenih sela i ispraćenih autobusa ka zapadu.
