Dvije godina poslije: Da li smo se promijenili?

“Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe”. (Er-Raad, 11).

Odakle krenuti. Recimo od televizijske dekontaminacije. Uzeti daljinski upravljač televizijskog prijemnika i izbrisati kanale koji su iz entiteta ili države u kojoj se konstantno negira genocid.

Nema više u ponudi RTRS-a, BN-a, paketa PINK, Zadruge, Happyja itd.

Ostalim dati šansu do prvog pojavljivanja negatora genocida. Prvi put kad se na nekom kanalu pojavi gost koji negira genocid ide na delete. I to sve javno objaviti. Koji ste program izbrisali.

Poslije televizijske dekontaminacije ide trgovačka. U marektima u širokom luku zaobilaziti proizvode koje su iz entiteta ili države koja negira genocid. Ima ih. Dati šansu proizvodima iz država koje su usvojili Rezoluciju o zabrani negiranja genocida. Dati šansu proizvodima i proizvođačima iz naše neposredne okoline, a od njih tražiti da investiraju novac u nova zapošljavanja…

Politička dekontaminacija. Okrenuti se sebi. Pogledati bližnjeg svog. Napraviti široki građanski front da entitet sa imenom RS postane entitet sa privremenom srpskom većinom. Poslije 25-26 godina propuštenih šansi napokon se treba na legalan i legitiman način lomiti kičma negatorima genocida. S više povratnika ili ljudi koji će glasati u RS, taj entitet će mic po mic biti entitet sa privremenom srpskom većinom, a kroz institucije sistema konstantno se boriti za njegovo ukidanje. Dugotrajan proces, ali treba na vrijeme početi.

Prva tri koraka.

Od večeras, na ovaj sveti dan, narod može početi raditi na sebi. U suprotnom prijeti mu nestanak na ovim prostorima i opstanak na Zapadu gdje će se stiditi svoje kulture, identiteta i tradicije i gdje će zauvijek biti sluga i hizmećar.

PS: Foto sa dženaze 2011. godine. Otac Redžo Nukić pored tabuta sina Muamera.

Dok završavam tekst sa obližnjeg brda čuje se muzika sa razglasa. Pitam sebe: Zašto pišeš? “Nema nam spasa”, rekoh sam sebi.