Ervin Ćosić u svakodnevnoj je borbi za prava osoba s invaliditetom. Uz to studira sociologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i vodi obiteljski poljoprivredni obrt. Ervin je veoma aktivan i u Udruženju građana oštećenog vida Tuzla koje se neumorno bori za prava slijepih i slabovidnih.
Današnji 15. listopada, međunarodni dan bijelog štapa, dan je kada podsjećamo na činjenicu da se slijepe i slabovidne osobe u Bosni i Hercegovini susreću sa brojnim izazovima. Ervin sve izazove nastoji nadići, a entuzijazam, kaže nam, crpi iz volje za što kvalitetnijim životom.
„Ja jednostavno želim da živim i dokle god sam živ hoću da živim punim duhom. Borba za egzistencijom ne bira šta ću i čime ću se baviti. Ono što mi je pri ruci toga se prihvatim“, rekao nam je Ervin Ćosić.
Sljepoću nikada nije vidio kao svoj nedostatak.
„Naprotiv, kada sebi nešto zacrtam nema te prepreke koja bi me spriječila da idem do cilja. O sljepoći uopće ne razmišljam. Meni moja volja zamaže oči i ja idem naprijed“, kaže ovaj mladić pozitivnog duha.
Diskriminacija je vidljiva na svakom koraku, ali Ervin se i s njom bori.
„Kada znam da sam sto posto u pravu, da me moje pravo sljeduje, ne vidim razloga zašto bi se povlačio. Naša su prava zakonima garantirana i zauzimam se uvijek za sebe i druge osobe.“
Ono što je veoma važno, smatra Ervin Ćosić jeste da osobe s invaliditetom izađu iz svoja četiri zida i postanu vidljiviji u društvu.
„Jer kako će drugi znati šta nas boli, ako se zatvaramo. Ja vjerujem u sebe i ljude oko sebe. Smatram da ako sam ja nasmijan i drugi će uz mene biti nasmijani.“
Svijet slijepih i slabovidnih osoba je poseban. Ono što je nama na oko lijepo ili zgodno, oni to znaju na osnovu osjećanja, glasa, oblika ruke, po koraku.
Najviše ih boli kada ih ljudi stigmatiziraju i zato žele da se to promijeni.
Maja Nikolić/Hrvatski glasnik