Tuzlanska informativna agencija Tuzlanska informativna agencija
Treba neko reći Harisu Zahiragiću i svim ostalim politikanskim jurišnicima da smo mi, prognanici iz Podrinja, zauvijek zahvalni prvenstveno Tuzli, ne Sarajevu.
Tuzla je bila utočište za desetine hiljada izbjeglica i niko, nikad, nije noćio pod vedrim nebom.
I to ne samo u posljednjem ratu, nego i u onom koji je moja majka Bejda zapamtila.
I ona je 1943. pod najezdom četnika bila muhadžir u tek oslobođenoj Tuzli.
Još se sjećam kako mi je pričala da su tuzlanske begovice svaki dan donosile hranu u staru tušanjsku džamiju gdje su bili muhadžiri Podrinja.
Nekoliko godina nakon rata tema jednog seminarskog rada mi je bila prihvat i zbrinjavanje prognanika i tom prilikom sam kroz tuzlanski Centar za raseljena lica dobio podatak da se krajem 1995. godine u Tuzli nalazilo još 47.000 prognanog stanovništva!!!!
Više od trećine sveukupnog stanovništva grada Tuzle.
Frapantan podatak koji govori o tome kakva je humanitarna katastrofa mogla zavladati i među prognanim i domicilnim.
Pa čak i totalna anarhija. Ali nije. Bio sam u Srebrenici i svjedočio paklu anarhije i gladi koja je gora od smrti.
U Tuzli su sve škole, fiskulturne sale, studentski domovi i sportske dvorane preko noći postali domovi za sve nas kojem je Tuzla bila adresa spasa, a svako od nas prognanih je imao barem po jedan obrok dnevno.
Mnogi Tuzlaci nisu imali ni taj jedan obrok.
I danas se divim nevjerovatno dobro organizovanom otporu velikosrpskom agresoru i brzoj normalizaciji života.
Vratili smo se u škole, učlanili u biblioteku, sportske klubove, imali kvalitetnu zdravstvenu njegu, nastavili dalje školovanje..
I da, uz sve nedaće koje su snašle kompletno stanovništvo Tuzle, tuzlansko rukovodstvo na čelu sa Selimom Bešlagićem uspijeva očuvati multietnički karakter grada po čemu Tuzlaci i jesu ponosni.
Pročitao neko ili ne, cilj mi je da ostane zapisano da ne dam na Tuzlu. Toliko joj barem dugujem. Kao glas muhadžira iz Podrinja.
Ne vagam ljude po pripadnosti političkoj opciji i mislim da nije zbog bilo koje partije.
Do ljudi je.
Vjerni svojoj Slobodi, raznolikosti i Bosni.
Piše: Elvis Muminović