Poznati tuzlanski profesor Nikola Vučković – Pajo preminuo je u januaru 2025. godine u staračkom domu “Duga” u Loparama. Tužnu vijest saopštili su nam sa recepcije jer smo s Nikolom Vučkovićem planirali da obavimo razgovor o počecima rukometa u Tuzli 1959. godine.
Upravo zahvaljujući Nikoli Vučkoviću – Paji krenula je ekspanzija rukometnog sporta u Tuzli.
U znak sjećanja na Nikolu Vučkovića – Paju objavljujemo tekst iz 2009. godine autora Edina Skokića.
……….
Krajem oktobra RK „Sloboda Solana“ proslavit će svoj 50 rođendan. Prvu momčad daleke 1959. godine stvarao je Nikola Vučković Pajo, prvi trener u historiji rukometaša Slobode. Tih godina imao je ulogu trenera – igrača, a sa njim su rukometaši Slobode osvojili tri naslova prvaka Republičke lige BiH. Ipak, u razigravanjima za savezni rang rukometaši Slobode ostajali su kratkih rukava.
– Drugi svjetski rat moja porodica dočekala je u Novom Sadu. Živu glavu spasili smo zahvaljujući gazdama mađarskih korijena. Oslobođenje Jugoslavije dočekali smo u Beočinu – počinje svoju priču Nikola Vučković Pajo, nekadašnji rukometni reprezentativac „stare“ Jugoslavije.
Poslije završene gimnazije, upisao je Šumarski fakultet u beogradu. Kaže kako je ta odluka bila čisti promašaj. Potom je sjeu u klupe DIF-a.
– Član sam prve ekipe beogradske Crvene Zvezde u malom rukometu, a za reprezentaciju Jugoslavije igrao sam u osam navrata. Bio sam sudionik Svjetskog prvenstva 1958. godine koje se igralo u Istočnoj Njemačkoj – kaže Vučković.
Upravo poslije SP u rukometu Nikola Vučković, po prvi put u životu dolazi u Tuzlu. Dobija posao u Školi za praktičnu obuku u Kreki.
– Tuzla je u to vrijeme bila izuzetno draga i lijepa. Sjećam se kako smo se kupali na rijeci Jali, a glavna plaža bila je u blizini sadašnjeg BKC-a. Tuzla je u to vrijeme bila u velikoj ekspanziji – prisjeća se Pajo Vučković.
Rukomet se u Tuzli počeo igrati 1951. godine zahvaljujući profesorima Tjelesnog odgoja Salihu Seleskoviću Seletu, Radojci Lakić i Meši Mašiću. Ipak, od 1959. godine pod kapom Radničkog sportskog društva (koje u oktobru slavi 90 rođendan) stasavala je i prva generacija rukometaša predvođena Nikolom Vučkovićem, a koju su sačinjavali: Kuvelja, Vajman, Brajić, Hasanović, Arnautović, Mujezinović, Đuranović, Nurbegović, Oroš i Jovanović.
– Treninge smo najprije imali na šljakastom terenu na nekadašnjem „Partizanu“ koje se nalazilo na mjestu kod sadašnje „Limenke“. Stative su bile od bandera, ali smo vrijedno radili i trenirali. Dvije godine kasnije prelazimo na asfaltirano igralište „Ekspres“. Tih dana u ekipi smo imali Dragu Kuvelju, koji je bio golman, ali i koji je igrao u polju. Imali smo bezbroj akcija, igrali smo lijep i lepršav rukomet.
Slijedile su Slobodine bitke za Prvu ligu Jugoslavije. U tri navrata Tuzlaci su bili na pragu elite, ali nisu uspjeli da ostvare veliki uspjeh.
– Najprije smo ostali kratkih rukava 1961, godine, kada se u elitu plasirala zagrebačka Mladost. Dvije godine kasnije s kvalifikacionom turniru u Negotinu plasman u elitu izborio je Split. Na koncu 1965. godine u Trbovlju smo izgubili od istoimenog domaćina sa 8:7. Na poluvremenu je bilo 8:4 za Trbolvlje, tako da u nastavku nismo primili niti gol. No, nismo mogli niti izjednačiti, niti eventualno preokrenuti rezultat. Na kraju je došlo do nemilih scena. Iako, sam učestvovao u smirivanju strasti tadašnje rukovodstvo me je neargumentovano optužilo za učešće u incidentu poslije čega je došlo do mog razlaza sa Slobodom – kaže Vučković.
Ipak, i naredne sezone Sloboda s trenerom Dejanom Brajićem, igra kvalifikacije za elitu sa visočkom Bosnom. Kod rezultata 14:14 susret na stadionu „Ekspres“ je prekinut. Visočani su otišli u elitu, a Sloboda je doživjela prvi veliki krah.
– Nakon razlaza sa Slobodom nastavio sam s svojim radom u školi. Moj povratak u Slobodu dogodio se 1980. godine kada je trener bio Ibrahim Jahić. Imao sam ulogu savjetnika, međutim nisam se dugo zadržao. Kasnije sam nakratko angažiran u Jedinstvu 1983. godine.
Dolaskom ratnih strahota Nikola Vučković, napušta Tuzlu u koju se vraća 2002. godine. Te godine objavljuje i knjigu „Temeljna i racionalna obnova rukometa“. Naime, Pajo Vučković, kritikuje današnji način igre, ali nudi i argumente zbog čega je to tako.
– Rukometu bez sumnje treba temeljna obnova, jer sve više prerasta u borilački sport. Smatram kako je u cijelom procesu zatajila struka, te da se struka treba izboriti za povratak pravim i provjerenim vrijednostima rukometne igre. Sa predloženim promjenama u mojoj knjizi, rukomet ponovo može biti ono što je nekada bio – zanimljivi i privlačan za igranje i dopadljiv za gledanje – kaže Nikola Vučković, koji i dan danas u 78 godini života vrijedno i pomno prati rukometna dešavanja, te bilježi zapažanja s velikih takmičenja.
Tekst objavljen 2009. godine
Porodicu, ako pročita ovaj tekst, molimo da se javi na naš e-mail tuzlapress@gmail.com
