JAD NAŠEG DRUŠTVA: Titulu prvaka BiH na Kelijevom terenu slavile uz Cecine pjesme

Zanimljiv je video objavljen ovog vikenda na profilima FK Sarajeva i SFK 2000 na društvenim mrežama ali i profilima čelnih ljudi tih klubova.

Jedan od klipova prikazuje grupu djevojaka u bordo dresovima, od kojih neke imaju problema s težinom a sve s vokalnim izričajem, kako skaču kao oparene na travnjaku slaveći nekakav sportski uspjeh.

Riječ je, naime, o fudbalerkama kluba SFK 2000 koje su u trening centru FK Sarajeva u sarajevskom naselju Butmir proslavile još jednu titulu prvaka Bosne i Hercegovine.

Cijela bi priča bila nebitna da nije jednog znakovitog detalja – prvakinje BiH svoj su uspjeh slavile gromoglasno pjevajući pjesme Svetlane Cece Ražnatović, udovice ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana.

Da cijela stvar bude jadnija ili odvratnija, kako god, slavilo se na terenu koji nosi ime po Želimiru Vidoviću Keliju.

Željo Ražnatović Arkan ubica je, kriminalac i ratni zločinac koji je tokom života ostavio krvav trag, prvo u inozemstvu radeći za obavještajne službe bivše države a onda i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Za rat se spremao kao vođa navijača beogradske Crvene Zvezde, počinio je brojne zločine u Hrvatskoj 1991. godine a zatim i u tri ratne godine u Bosni i Hercegovini, preko Bijeljine, Zvornika pa sve do Bosanske Krajine gdje su njegove pljačkaške horde konačno “natamburali” pripadnici Petog korpusa Armije R BiH.

Njegova supruga, “pevačica” novokomponovanih nota, udala se za Ražnatovića u “srpskoj svadbi veka” a iz tog braka rođen je sin Veljko, koji nastavlja očevim stopama.

Sa druge strane stoji Želimir Vidović Keli. Dijametralan Arkanu i njegovoj supruzi. Keli koji je 17. maja 1992. godine, prilikom akcije prebacivanja ranjenika sa Dobrinje u bolnicu Koševo, upravljao vozilom hitne pomoći kada je zaustavljen na četničkom punktu. Tada mu se gubi svaki trag. Posmrtni Kelijevi ostaci pronađeni su četiri godine kasnije na Stupu. Keli je pokopan 4. juna 2004. godine na groblju Bare. Prema želji njegove porodice, pokopan je sa dresom voljenog kluba.

Njegova supruga i kćerke i danas su ponos ovog grada i države, njegova starija kćerka je sjajan prosvjetni radnik, nastavnica koja je obrazovala i na pravi put izvela na desetine sarajevskih dječaka i djevojčica.

Uporedite onda porodicu Vidović sa porodicom Ražnatović. Nemoguće.

Ali je moguće da se na terenu koji nosi Kelijevo ime, na terenu čovjeka velikog kao Trebević, većeg od sviju koji su danas u klubu za koji je Keli igrao godinama, slavi uz pjesmuljke udovice ratnog zločinca. Slavi uz prvi glas soundtracka ideologije koja je ubila Kelija i još 11 hiljada drugih građana Sarajeva.

Moguće je, jer Keli je živio za svoje Sarajevo. Ove koje skaču uz Cecine pjesme žive od Sarajeva.

I moguće je da se to dijeli na zvaničnim klupskim profilima na društvenim mrežama. I da se time hvale čelnici kluba. Moguće je, nažalost, jer to pokazuje sav kal današnjeg društva i vrijednosti kakve vladaju u njegovom većem dijelu.

Društva u kojem jedan dan sultana vode u posjetu predsjedniku države a sutradan ga srdačno upoznaju sa jednim od manekena ovdašnjeg podzemlja.

Stav.ba

Komentari