Jasmin Hukić je još kao maloljetnik ostao bez oca Mustafe, legendarnog fudbalera tuzlanske Slobode, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći 1999. godine. U godinama poslije očeve smrti Jasmin se izborio za status prvotimca u Slobodi, a u nekoliko utakmica je ponio i kapitensku traku oko ruke…
Kasnije će dugogodišnju ljubav sa djevojkom Azrom krunisati brakom. Otac je djevojčice Sarah i sina Mustafe, koji je dobio ime po svom legendarnom djedu.
-Prvi put sam otac postao sa 27, a drugi s 34 godine. Roditeljstvo je ispunjenje mog dječačkog sna i obaveza da pošteno učim i odgajam svoju djecu kroz cijeli život. Svakako da na njih prenosim savjete mog rahmetli oca Mustafe i mame Budimke – kaže Jasmin Hukić.
Nije mu bilo važno hoće li Azra roditi djevojčicu ili dječaka. Važno mu je bilo da su djeca živa i zdrava…
-Kada nam se rodio dječak znali smo da će dobiti ime po djedu. Na početku mi je bilo neobično da ga zovem Mustafa, jer poslije tatine smrti to ime nisam uopšte izgovarao. No, sada mi je srce puno i ponosan sam kad ga zovem Mustafa. Razlika između njega i Sarah je šest godina i, naravno, dosta su različiti kada je igra u pitanju. Sarah kao starija štiti svog brata, ali se znaju i posvađati – govori ponosni tata.
Od anegdota vezanih za odrastanje svoje djece, Jasmin izdvaja pitanja kćerkice Sarah.
-Često me zna pitati: „Tata, zašto se Mustafa zove kao djed, a i tvoj djed je bio Mustafa. Je li to tako dogovoreno?“. Naime, moj tata je dobio ime po svom djedu, a moj sin po mom ocu. Najsretniji sam čovjek na svijetu što ponovo porodica Hukić ima Mustafu. Veoma mlad sam ostao bez tate i želim svu svoju ljubav, koja je meni nedostajala kroz odrastanje, da prenesem na svoju djecu. Roditeljstvo je najljepši božiji dar i zahvalan sam dragom Bogu što imam ova dva mala ljudska bića. Volim ih, živim za njih i svoju porodicu – kaže Jasmin Hukić.
E.Sk