Ljekari govore o iskustvima: Kako je pandemija utjecala na druge bolesti

Nedavno je Evropska organizacija za rak (ECO) upozorila da maligne bolesti nisu nestale samo zato što je stigao COVID-19.

Stručnjaci ove organizacije dodaju kako se posljedice neće vidjeti odmah, nego za dvije ili tri godine te pozivaju zdravstvene vlasti da djeluju odmah i vrate “voz u tračnice”.

Procjene Evropske organizacije za rak govore i da je tokom pandemije koronavirusa oko milion Evropljana ostalo bez dijagnoze zloćudne bolesti, a do tog su podatka došli tako što su upoređivali novootkrivene pacijente prethodnih godina s podacima iz prošle godine.

Ovo predugo traje

Koliko su ustvari u vrijeme pandemije zanemarene druge bolesti?! Odgovori ljekara koji direktno rade sa pacijentima nažalost ne ostavljaju mjesta optimizmu.

– Ne znam koliko sam puta prethodnih mjeseci, još dok sam obavljao funkciju predsjednika Ljekarske komore Federacije BiH, upozoravao kako se ne može raditi samo “koronamedicina” jer ovo predugo traje – govori prim. dr. Harun Drljević, onkološki hirurg u Kantonalnoj bolnici Zenica.

Ljekar koji se dugi niz godina bavi karcinomom dojke kaže kako je najbolji pokazatelj kvaliteta zdravstvene zaštite – veličina tumora.

– Što je tumor manji, pacijent ima bolju zdravstvenu zaštitu, i obrnuto. Mi smo, kada je karcinom dojke u pitanju, u Zeničko-dobojskom kantonu prije pandemije uspostavili takav nadzor da smo otkrivali tumore koji su ispod 20 milimetara. Ta patologija je sada zapuštana, prije svega zahvaljujući nemogućnosti pristupa zdravstvenoj zaštiti. Dakle, to je jasna definicija – pristup zdravstvenoj zaštiti u vrijeme pandemije bio je loš. Rezultat toga je da sada imamo ogromne tumore dojke veličine tri-četiri, pa i pet centimetara čija je mogućnost liječenja i izlječenja puno lošija nego kod onih do 20 milimetara. Nažalost, to moram da kažem, ja sada imam situaciju da radim tumore koji su ekstremno veliki i kod kojih je mogućnost liječenja i preživljavanja dosta loša – pojašnjava Drljević.

Dodaje kako se isto dešava i kod drugih bolesti.

– Vi morate stalno čistiti žučne kese, dok su hladne vaditi kamenje jer će ono u protivnom napraviti belaj. Ali ne možete to stalno paliti, pa gasiti jer će pući gušterača, porast će broj komplikacija, pacijent će dobiti dijabetes, završit će kobno. Navest ću vam primjer pacijentice iz Maglaja. Nakon pregleda, pitao sam je je li mogla barem malo ranije doći?! Odgovorila je “kako do mene nije mogla doći ni na konju” jer iz Maglaja u Kantonalnu bolnicu u Zenici šalju samo onoga ko umire – navodi Drljević.

Pandemija svoj negativan učinak nije ostavila samo na onkološke bolesti. U porastu su i kardiovaskularna oboljenja.

U Bosni i Hercegovini udio umrlih od kardiovarskularnih bolesti godišnje je viši od 50 posto, a procjene su da će, zbog pandemije, odnosno nedostupnosti zdravstvenog sistema, smrtnost od bolesti srca i krvnih žila u narednim godinama porasti.

– Objavljeni su podaci da je u prošloj godini na području Tuzlanskog kantona udio smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti bila oko 55 posto. Ne vjerujem da je u tom segmentu išta bolja situacija i u drugim sredinama u BiH. Procenat je zaista porazan i u suštini govori, kako o slabom preventivnom sistemu, tako i o slaboj dijagnostici, tretmanu – kaže prof. dr. Elmir Jahić, kardiolog.

Neodgovoran odnos

Napominje kako se ustvari radi o nastavku neodgovornog odnosa prema oboljenjima koja najviše odnose ljudskih života.

– Mi ovim samo potvrđujemo da ljudski život nema visoku cijenu. Kroz pandemiju smo dozvolili da dominiraju manipulacija i neki drugi interesi nauštrb ljudskih života i zdravlja ljudi. Ne može se reći da COVID-19 nije opaka bolest koja odnosi živote, ali je sasvim evidentno, počev od epidemioloških mjera, pa do svake vrste ponašanja, da nije bilo i nesnalaženja, manipulacija i ako hoćete i finansijskog interesa odgovarajućih lobija – naglašava Jahić.

Kao ratni hirurg, Drljević kaže kako je tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine bila daleko gora situacija nego u pandemiji, pa se ipak, radila i tumorska patologija.

– Razumijem da se do jedne mjere, zbog COVID-19, morala zapostaviti ostala medicina, ali to ima svoju granicu i to ne može beskonačno trajati. No, kod nas je to otišlo predaleko. Nakon svega, u narednim godinama svjedočit ćemo rezultatima sa terena, odnosno koliko su pandemija i “koronamedicina” utjecali na stanje zdravlja stanovništva. Pouzdano znam da brojke neće biti dobre – zaključio je Drljević.

Faktor

Komentari