Tuzlanska informativna agencija Tuzlanska informativna agencija
Iza kapitena reprezentacije Bosne i Hercegovine i člana francuskog Nanterre 92 Miralema Halilovića je izuzetno naporna sezona. Krenulo je sa Evropskim prvenstvom u Njemačkom, potom prvenstvom Francuske, kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, pa opet utakmice u izuzetno teškom prvenstvu Francuske.
Iako je sredina juna, Halilović je u dvorani Mejdan počeo pripreme za narednu sezonu…
Sezona gotova, a vi trenirate. Kakva je to filozofija rada?
“Pa bilo je pauze. Dvije – tri sedmice, ostali smo malo u Francuskoj, obišli smo francusku rivijeru, nastavio sam put kući i krenuo sam sa treninzima. Sa košarkaškim treninzima i sa trenerom Mario Marijanovićem kao i svako ljeto u dvorani Mejdan. Moram istaći da ljudi iz Mejdana uvijek izađu u susret, vrhunski uslovi za rad. Krenuo sam taj košarkaški dio sa trenerom Mariom i taj dio fizičkog oporavka i teretane sa Azurom Sakićem i Elvirom Bijedićem u Panta Rei Centru. Takav nam je posao košarkaša, uvijek morate održavati formu, nema tu previše opuštanja, održavati formu ali i raditi na nekim aspektima igre, tijela, oporavka između dvije sezone”.
Koliko ste zadovoljni svojim učinkom i koliko su u klubu zadovoljni postignutim rezultatima?
“Jako teška sezona za nas u smislu da smo imali previše povreda. Do nove godine smo imali četiri loma šake od toga tri su bila startera iz prve petorke i svi su odsustvovali dva ili više mjeseci. Baš je bilo nešto na šta ne možeš uticati. I ja sam slomio prst, odsustvovao sam dva mjeseca. Rezultati nisu bili na očekivanom nivou jer smo prije sezone kada smo bili kompletni imali odličnu ekipu i startali smo dobro 3:1 i onda su krenuli povrede… Tek 1. aprila smo imali punu ekipu, vezali smo sedam pobjeda, ali je bilo kasno da se borimo za play-off. Ja mogu biti zadovoljan, držao sam neki nivo igara u Francuskoj, ali kada ne ostvarite klupske ciljeve onda ni individualno ne možete biti zadovoljni”.
Što se tiče vašeg statusa? Šta dalje…
“Imam još jednu godinu ugovora. Bilo je nekih pregovora i u narednih nekoliko dana znat ću ostajem li ili odlazim u neku drugu ekipu, drugu zemlju, ili ostat u Francuskoj. Vidjet ćemo, uglavnom do nekog 20. juna traje taj dio u kojem ja mogu izaći iz ugovora, ali imam još jednu godinu ugovora sa Nanterreom”.
Protekla sezona je vezana i za EP. Jesmo li mogli više?
“Kada se vratim na EP ostaju lijepe uspomene. To je kruna moja karijere, ostat će u sjećanju. Uvijek se može reći moglo je bolje, Njemačku i Francusku smo imali u jednom trenu, Litvanija je bila najteža utakmica za nas. Imali smo šansu, ali nismo uspjeli. Kvalifikacije za SP kada vratiš film, pa meni se vraća utakmica u Mejdanu sa Litvanijom, i da smo je pobijedili vjerovatno bi bilo dovoljno za SP. Kada su dolazili momenti da moramo dobiti Crnu Goru, govorili smo o tim prethodnim utakmicama. Neki kult reprezentacije se vratio, puno ljudi prati reprezentaciju, na EP smo imali strašnu podršku, svi su se od igrača odazvali, to je lijepa stvar, stvorio se kult i da će se to održati i da će reprezentacija igrati u najjačem sastavu”.
Kvalifikacije za OI?
“Sve što ima konotaciju olimpijskog je nešto novo i bit će čast igrati taj turnir. Vjerujem i nadam se da se s prvog kvalifikacijskog turnira možemo plasirati na drugi. Sigurno da bi to bila kruna karijere za svakog od nas i da ćemo na svaki mogući način izborimo plasman. Da idemo u nove pobjede, skupa, proteklo ljeto nas je stvarno povezalo i prijateljski i igrački, rame uz rame smo se borili protiv velikih sila”.
“Slučaj” Edin Atić i Emir Sulejmanović?
“Nadam se da se problemi mogu prevazići. Vjerujem da će svi dati sve od sebe da se oni vrate. To su momci koji nam trebaju. Svaki igrač nam je zlata vrijedan nemamo luksuz da bilo koga ostavljamo sa strane. Nadam se da će naći zajednički jezik”.
Koliki će biti hendikep izostanak Robersona?
“Biće veliki hendikep. Mi nemamo taj tip igrača. Baš je specifičan. On svojim šutem, svojim “ludilom” može promijeniti tok utakmice. Morat ćemo promijeniti stil igre. Vjerujem da će naš stil igre biti drugačiji”.
Amar Gegić je u Francuskoj…
“Imao je vrlo dobro sezonu, naročitio u Erucupu. Malo smo se i družili, fino se snašao i pokazao da može igrati na tom nivou”.
Ljetna pauza, Tuzla… Je li opet svugdje prođi, svojoj kući dođi?
“Uvijek je tu najdraže doći. Ja sam dijete Tuzle, Slatine, Mejdana… Stvarno uslovo su vrhunski, dvorana, teretana, sauna… Ljepota je tu doći trenirati, ali i odmarati sa prijateljima. Tuzla je moj grad i uvijek se lijepo vratiti”.
Poslije Tuzle otišli ste u Zagreb… Hezonja je s Realom osvojio titulu, a i reprezentativni kolega Musa…
“Pratio sam, naravno… Bio sam u kotanktu s Musom, ponosan sam na njega. Napravio je iskorak, kada su ga svi otpisali. Pokazao je da je jedan od najboljih igrača Eurolige. Nevjerovatna stvar da u prvoj konkretnoj euroligaškoj sezoni on postane lider Reala, da odigra tako, i ponosan sam da je moj saigrač u reprezentaciji, da je Bosanac i Hercegovac osvojio Euroligu”.
Težim putem ste došli do Francuske?
“Iz Slobode sam išao u Zagreb koji je igrao Euroligu. Zagreb je bio prepun vrhunskih imena, ali i talenata. Tamo je bio Mulaomerović, Simon, Kasun, Ford, Žorić… Na drugoj strani su bili mladi i talentovani Šarić, Hezonja, mene, Prostrana, Bubala… Doveli su pregršt talenata sa pregršt vrhunskih imena… Nije išlo jedno s drugim. U to vrijeme mi, mladi, smo napravili jedan korak unazad gledajući utakmice i sjedeći na klupi. To mi je bila greška u tim stepenicama. Stepenica u karijeri mora biti realan korak. Ima i slučajeva i u našoj reprezentaciji… Poslije Zagreba išao sam u Litvaniju, Sloveniju, preko druge francuske lige do elitnog ranga. To je trnovito iskustvo. To te ojača i životno ne samo sportski”.
Do kada Miralema možemo gledati na parketima?
“Pa ja se stvarno dobro osjećam. Još nisam razmišljao o završetku karijere. Ima tu još dobrih 5-6 godina, a poslije ćemo vidjeti… Sigurno da će biti vezano za košarku. Tu sam od 16 godine, vidjet ćemo na koji način ću ostati u košarci, ali to je odluka u idućih pet – šest godina”.
Poruka mladima?
“Ovo vrijeme je i za mene novo. Društvene mreže nose nešto novo. Mladi igrači imaju video snimke, ali to je sve što novo vrijeme nosi. Ali treba znati da je jedan put, a to je što se dešava na terenu. Slike i Instagram neće ti pomoći kada dođeš na teren… Jedini savjet je da dođeš u dvoranu, treniraš sve što više, ostalo te može zabaviti. Jedini rijaliti, jedina istina je kada dođeš na teren. Koliko radiš toliko će ti se vratiti”.
Sloboda?
“Sloboda je uvijek tu. Pratim košarkaški i fudbalski klub. To je neminovno za mene. Uvijek postoji mogućnost, kroz 5-6 godina, postoji mogućnost za Slobodu, ali vidjet ćemo koja će stepenica biti…”.
E. Skokić