Ne treba nam vaš Dan žalosti!

Nisu, valjda, ovi bošnjački ministri u Vijeća ministara očekivali da će ministar Staša Košarac, kojega je supruga ne jednom prijavljivala zbog zlostavljanja, glasati da se, zbog ubistva nedužne Nizame Hećimović i još dvoje njenih sugrađana, u državi proglasi dan žalosti.

Ili da osoba, poput ministra Nenada Nešića, koji se danonoćno koprca da količinom srbovanja prestigne Milorada Dodika glasa ZA proglašenje Dana žalosti, obzirom da je uvjeren da je glas PROTIV dodatna doza steroida u bildanju njegovih srpskih mišića.

Ne znam zašto se uopće Vijeće ministara, na čelu sa „vidno ožalošćenom“ HDZ-ovom predsjedavajućom Vijeća i „naknadno ožalošćenim“ ministrima iz reda „Trojke“, tri dana nakon zločina u Gradačcu nadiglo da proglašava dan žalosti i usto ponižava ne samo sebe kao instituciju već i najveći dio naroda iz koga ministri dolaze, dozvoljavajući da im kolege sa kojima za istim stolom sjede i vijećaju, jutros javno kažu „ODBIJ“.

Gdje vam je pamet gospodo ministri „tražitelji“ Dana žalosti za žrtve ubice Nermina Sulejmanovića?!

Ništa, ama baš ništa, kako za članove porodica ubijenih, njihove sugrađane, kao i svakog časnog čovjeka u Bosni i Hercegovini koga je pogodio zločin u Gradačcu, više ne znači to da li će, nakon što su uživali u vatrometu SFF-a, za vikend trknuli do mora, u planinskoj hladovini okretali janjce (i prasiće ako je šta ostalo iza kuge!) ispijali kafe po lokalnim kafićima, predstavnici vlasti, odlučiti da administrativno žaluju za gradačačkim žrtvama.

Ništa.

Činjenica da su nakon zločina u školi na Vračaru, bošnjački političari, u galopu, otrčali u Beograd da izjave saučešće i vlasti i porodicama ubijenih (i neka su!), a da, istovremeno, tri dana nakon zločina u Gradačcu političari ne mogu da se dogovore o Danu žalosti, ne samo na prostoru države, već i Federacije, govori o najvećem stepenu njihove moralne bijede, neznanja i političke nedoraslosti.

Nebitni su bilo kome i Košarac i Nešić. Ako tj dvojac misli da su glasanjem „PROTIV“ Dana žalosti, pokazali „srpsku hrabrost“ u „muslimanskom Sarajevu“ onda su zaista bekani kakvih bi se postidio i posljednji čoban s Potkozarja.

Tragično je da, osim u Tuzlanskom kantonu i Distriktu Brčko, u ostalim dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine, tri dana nakon zločina, također, nije proglašen Dan žalosti.

Bit će, kažu, nakon što se u Hercegovini „ispucaju“ koncerti najavljeni za ponedjeljak i utorak.

Nemojte ni tada jer sve što ste, kao političari, učinili nakon petka, samo je dodatni prilog za vašu političku i svaku drugu beskorisnost.

I sramotu.

Almasa Hadžić / politički.ba

Komentari