Više od tri decenije nakon što je sa majkom protjeran iz Vlasenice, dok su njegov otac i brat odvedeni u nepoznatom pravcu, Nedim Salaharević ponovo sjedi u porodičnoj kući. Obnovljene sobe, prvi komadi namještaja i pogled na avliju u kojoj je odrastao za njega predstavljaju mnogo više od povratka na porodično imanje.
- Ovo je moj prvi dan da sjedim u svojoj kući, za svojim stolom i pored svog kreveta. Ovo je naša kuća. Hvala Bogu da je ostala. Nisu nas uništili. Salaharevići su preživjeli i Salaharevići će uvijek biti u Vlasenici – kaže Salaharević.
Njegova porodica jedna je od brojnih bošnjačkih porodica koje su tokom 1992. godine prošle kroz progone, zatvaranja i deportacije. Kako navodi, zajedno sa majkom protjeran je početkom septembra 1992. godine, nakon što su njegov brat i otac odvedeni iz kuće.
Prisjećajući se tog perioda, govori da su on i majka tokom deportacije završili na području minskog polja između Kladnja, Vlasenice i Šekovića.
- Poslali su i nas u smrt, ali smo uspjeli preživjeti. Sjećanja su i danas svježa, kao da se sve dogodilo prije nekoliko sekundi – rekao je Salaharević.
Porodična kuća ostala je sačuvana tokom rata jer su u njoj, prema njegovim riječima, bile smještene srpske izbjegličke porodice. Njegova majka Hatidža nikada nije tražila zakupninu od ljudi koji su u poratnim godinama boravili u objektu.
Nakon što je odlučio obnoviti kuću i okućnicu, Salaharević tvrdi da se suočio s brojnim administrativnim i drugim preprekama. Navodi da mu je podršku pružilo Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica.
Njegov brat Edin Salaharević bio je jedan od najtalentovanijih mladih košarkaša svoje generacije. Sa 205 centimetara visine nastupao je za Boksit iz Vlasenice i Sloboda Ditu iz Tuzle, a važio je za jednog od perspektivnijih juniora tadašnje Jugoslavije. U proljeće 1992. godine ostao je zarobljen u Vlasenici, nakon čega je ubijen. Njegovi posmrtni ostaci kasnije su pronađeni u više masovnih grobnica.
Salaharević navodi da su za njegovog brata intervenisali brojni sportski radnici, košarkaški klubovi i pojedinci iz bivše Jugoslavije, pokušavajući izdejstvovati njegovo oslobađanje i izlazak porodice iz Vlasenice, ali bez uspjeha.
Upravo zbog toga jedan dio obnovljene kuće bit će pretvoren u memorijalnu sobu posvećenu Edinu Salahareviću.
- Tu će biti fotografije, školski dokumenti, članci, arhivski materijali i snimci njegovih utakmica. Želim da to bude mjesto sjećanja na mog brata, prije svega kao dobrog i odgojenog mladića, a tek onda kao talentovanog košarkaša – rekao je Salaharević.
Posebno mjesto u memorijalnoj postavci zauzet će i priznanje koje je porodica nedavno dobila od Hajduka iz Splita, kluba za koji je Edin navijao i čije će ime trajno ostati zabilježeno među navijačkim uspomenama.
Govoreći o povratku, Salaharević ističe da nikada nije razmišljao o prodaji kuće, bez obzira na to što danas živi izvan Vlasenice.
- Ovo je jedino mjesto koje osjećam kao svoj dom. Treba čuvati svoju imovinu i svoje korijene. To je moja poruka – poručio je.
Obnova kuće Salaharevića tako predstavlja mnogo više od građevinskog projekta. Za ovu porodicu ona je simbol opstanka, povratka i borbe protiv zaborava, ali i podsjetnik na sudbinu jedne generacije Vlaseničana čiji su životi nepovratno promijenjeni ratom.
A. Bešlija
