Nema više potomaka Ali-paše Fidahića iz Bijeljine

Umro je Amir Fidahić, potomak Ali-paše Fidahića. Umro je čestiti čovjek, gospodin, ustvari, svehnuo za svojim jedincem Asimom, kojega su u Bijeljini, 2.aprila 1992.godine ubili lokalni četnici. Prije nešto više od 10 godina, Amir mi je ispričao dio svoje porodične tragedije, a tekst o tome je 2.aprila 2010.godine objavio “Dnevni avaz”.
Neka je rahmet Amiru Fidahiću, posljednjem potomku Ali-paše Fidahića. Neka je rahmet njegovom sinu Asimu ubijenom od iste nesorte koja je 1945.godine ubila njegovog djeda po kome je Asim i dobio ime.

……………
MOG ASIMA JE ODVEO BRANO ZVANI „ŠUMAR“ ZAMJENIK VOJVODE MIRKA BLAGOJEVIĆA

Znaju bijeljinski i Srbi i Bošnjaci ko je 2.aprila 1992.godine, ubio jednog od posljednjih potomaka poznate begovske familije Fidahić, Asima Fidahića. Znaju, kaže njegov sedamdesetosmogodišnji otac Amir, uzaludno se nadajući da će, zahvaljujući informacijama koje je i sam dostavio policiji, Tužilaštvu TK, SIPA-i ubice njegovog sina jednog dana biti izvedene pred lice pravde.

-Moj Asim bio je vlasnik čuvenog lokala „Kazablanka“ u Bijeljini. Dan nakon što su mu razorili lokal, 2.aprila 1992.godine, u kuću je došao Brano zvani „Šumar“ zamjenik vojvode Mirka Blagojevića sa još nekim arkanovcima i odvedoše Asima u kućnim papučama. Ubili su ga Isti dan u dvorištu kuće pored „Šicine kafane“. Tijelo su, kasnije bacili u Drinu i voda ga je odnijela prema Srbiji. Godinama je bio pokopan na groblju u Šapcu pod oznakom NN, da bi 2003.godine bila izvršena identifikacija, a potom obavljena dženaza u Tuzli– prisjeća se Amir Fidahić.

Asim Fidahić poput mnogih uglednih Bijeljinaca, prilikom napada na Bijeljinu bio je meta lokalnih četničkih moćnika od kojih mnogi i danas žive u tom gradu. Jedan od njih, koji je pucao u Asima, priča nam Amir, isti dan došao je u selo Dvorovi i pred nekolicinom mještana slavodobitno uzviknuo: “danas sam ubio Asima Fidahića” pokazujući istovremeno pištolj iz kojeg je pucao.

O ovom događaju Amiru su ispričali lokalni bijeljinski Srbi koji su ga nakon rata sami potražili u Tuzli da bi mu potvrdili informacije o ubicama njegovog jedinca.
Amir je tako saznao da je jedan od trenutno najmoćnijih bijeljinskih Srba, kojemu je Asim, kao svom prijatelju, neposredno prije rata pozajmio nekoliko desetina hiljada njemačkih maraka za privatni biznis, koji sat prije nego što je strijeljan, pitao Asima da li on njemu poklanja pozajmljeni novac. Asim je, kažu odgovorio da ne poklanja, nakon čega je ubijen hicem iz pištolja.

-Nakon što smo protjerani, više nikad nisam otišao u Bijeljinu niti imam namjeru to uraditi.. Ne želim da vidim taj grad, da sretnem krvnike mog sina. Znam da nemaju obraza i da su u stanju da mi priđu na ulici, pruže ruku i pričaju kako im je žao…Ja sam podnio krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu u Tuzli. Dao sam im imena ljudi koji su učestvovali u ubistvu mog sina, kao i imena onih koji su spremni svjedočiti o tome, ali, čini mi se uzalud – govori nam Amir.
Bilo je, kaže, govora da ovaj slučaj procesuira Tužilaštvo BiH. Nekada je, veli, razgovarao sa tužiocem Strikom, ali, uzalud. S gorčinom konstatuje kako bije bijeljinski istražitelji dolaze u Tuzlu maltretiraju i saslušavaju nevine ljude za izmišljene ratne zločine, a zločin koji je počinjen nad njegovim sinom i za koji im je dao sve informacije još stoji u nečijoj ladici.

-Pitam je li to državi neugodno da bijeljinskim moćnicima remeti poslijeratni mir – s tugom i gorčinom istovremeno, konstatuje, Amir Fidahić.

01.april 2010.godine”

Almasa Hadžić

Komentari