Badnje veče u zimu 1942. godine trebalo je biti posljednje u životima nekoliko stotina pravoslavnih vjernika, jer su ustaške vlasti u okupiranoj Tuzli namjeravale srušiti Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice. Uporedo sa rušenjem tuzlanske pravoslavne crkve, ustaše su namjeravale započeti masovne egzekucije civila srspke i jevrejske nacionalnosti.
Informacije o pripremi monstruoznog ustaškog plana doprla je do Šefket ef. Kurta, tuzlanskog muftije, koji je okupio ugledne Tuzlake i sročio rezoluciju koja je dostavljena njemačkim okupacionim snagama. Potpukovnik Wist, njemački komandant grada, hitro je reagovao te su po Tuzli istaknuti plakati sa upozorenjem “kako niko nikog ne smije zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi.”
Poslije rezolucije upućene njemačkim okupacionim snagama, Šefket ef. Kurt i Hadži Hasanaga Pašić, nekadašnji gradonačelnik Tuzle, predvodili su delegaciju koja će se sastati sa Andrijom Artukovićem, ministrom unutarnjih poslova NDH, desnom rukom poglavara Ante Pavelića.
Njihov razgovor nije bilo nimalo prijatan, a u jednom trenutku, kako će kasnije ispričati svjedoci, Artuković je repetirao svoj luger i krenuo na efendiju Kurta i Pašića. Preostali članovi delegacije tuzlanskih uglednika poručili su Artukoviću kako će cijela Tuzla otići u šume ukoliko ubije efendiju Kurta i Pašića.
Zločinac takvog kalibra, kakvog je zasigurno i bio Artuković, pokleknuo je pred odlučnošću tuzlanskih uglednika amnestirajući područje Tuzle od svojih rasnih zakona, a zahvaljujući tome najveći broj tuzlanskih Srba i Jevreja izbjegao tragičnu sudbinu sunarodnjaka sa tadašnjih jugoslovenskih prostora.
Efendija Kurt ostao je u Tuzli sve do smrti 21. juna 1963. godine u 84. godini života. Desetak hiljada građana Tuzle i okoline došlo je na njegovu dženazu, a dirljiv govor održao je prota Đorđe Jovanović.
Njegova dvojica sinova, Asim i Enver, poginuli su kao pripadnici partizanskih jedinica u NOB-u. Šefket ef. Kurt, kao vjerski službenik, odlikovan je Ordenom Bratstva i jedinstva, a ulica pored Mejdanske džamije u Tuzli danas nosi njegovo ime.
Inače, Muhamed Šefket ef. Kurt rođen je u Travniku 1879. godine gdje je završio osnovnu školu i medresu, dok je studije okončao u Carigradu i Damasku. Službovao je u Travniku i Banja Luci, a u Tuzlu je stigao 1925. godine i ostao muftija sve do 1933. godine.
Zahvaljujući njegovoj hrabrošću i odlučnošću spašeno je na stotine nevinih života, njegovim djelima potvrđene su tekovine suživota, koje neće utihnuti ni u vrijeme agresije na BiH, a ni dan danas bar kada je područje Tuzle i okoline u pitanju.
E.S.
