Post festum: Zločinci iz Janje!

Pravda je spora, ali dostižna, konstatacija je koju često čujemo. U ovoj sedmici pravdu su dočekali Bošnjaci iz Janje jer je potvrđena presuda protiv zločinaca koji su se mjesecima iživljavali nad nevinim civilima.

Ako gledamo visinu kazni presudu možemo ocijeniti sramnom, ali ako gledamo za koja su djela osuđeni onda su bošnjački civili iz Janje dobili kakvu – takvu satisfakciju.

Za zločine u logoru bez žice od proljeća 1992. godine do septembra 1994. godine, dakle 30 mjeseci, pravomoćno su presuđeni Milan Đokić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović i Mladen Krajišnik.

Oni ostaju za vijeke vijekova – ratni zločinci i to je ono, prema našem mišljenju, što je važnije od visine kazne. Bol i patnja se ne mogu nadoknaditi, ali je važno da su identificirani zločinci, da su njihova imena poznata i da će ostati zapisani u historiji.

Nikad u povijesti Janje nije osuđen za ratne zločine. Ovoga puta jeste.

Trišića, Tanasića, Milanovića i Krajišnika građani Janje poznaju mnogo manje negoli Đokića, koji je živio sa njima, radio i na kraju predvodio horde batinaša koji su jurišali na žene i djevojke koje su izašle na proteste nakon klanja supružnika Milkić.

Policajac Mićo svakom u Janji je dobro poznat. Poštovali su ga prije agresije na Bosnu i Hercegovinu kao nikog drugog, a maska sa Mićinog lica spala je 1992. godine kada je započeo sa svojim iživljavanjima nad dojučerašnjim komšijama.

Nema šta nisu pokušavali u ovom procesu. Uticali su na svjedoke. Na kraju su opet RATNI ZLOČINCI.

E.Sk