Aktuelno

Prof.dr Emir Mujanović: Zašto je plućna embolija sve češća kod sportista (VIDEO)

Plućna embolija (PE) je začepljenje jedne ili više grana plućne arterije krvnim ugrušcima koji se najčešće stvaraju u velikim venama donjih ekstremiteta ili zdjelice. Faktori rizika za PE su stanja koja otežavaju povratak venske krvi, stanja koja dovode do oštećenja zida krvnog suda, ili stanja pojačnog zgrušavanja krvi. Najčešći simptomi su nagla pojava otežanog disanja, bola u grudima, kašlja, a u teškim slučajevima kolapsa ili zastoja rada srca i pluća. PE prema procjenama pogađa 650.000 ljudi godišnje, od čega umire do 200.000, što čini 15% svih bolničkih smrti godišnje.

Etiologija

Gotovo sve PE potječu od krvnih ugrušaka iz vena donjih ekstremiteta ili zdjelice kod duboke venske tromboze (DVT). Krvni ugrušak stvoren u veni se otkine i kroz venski sistem i desno srce dospjeva do plućnih arterija, gdje djelomično ili u potpunosti začepi jednu ili više grana. Posljedice začepljenja zavise od veličine i broja ugrušaka, reakcije pluća i sposobnosti unutrašnjeg sistema organizma da taj ugrušak razgradi.

Mali ugrušci ne izazivaju nikakve fiziološke učinke jer se odmah razgrade i otklone za nekoliko sati ili dana. Veći ugrušci mogu smanjiti koncentraciju kiseonika u krvi, dovesti do kolapsa dijela pluća i povećati otpor u plućnoj cirkulaciji.
Kada veliki krvni ugrušak začepi glavnu arteriju ili kada više sitnih ugrušaka začepi više od 50% plućnog arterijskog sistema, dolazi do naglog zatajenja desne komore srca i stanja šoka, ili slučajevima masivne PE nagle smrti.

Dijagnoza

Dijagnoza PE predstavlja izazov jer su simptomi i znakovi nespecifični a dijagnostički testovi nesavršeni. Problem je prije svega činjenica da je PE svojom simptomatologijom dosta slična brojnim drugim oboljenjima kao što su koronarna bolest, popuštanje srca, upala pluća, sepsa. Dijagnostična obrada započinje pulsnom oksimetrijom, EKG–om i RTG–om pluća.
Pulsna oksimetrija ili određivanja gasova u krvi omogućava brzu procjenu oksigenacije, a smanjena koncetracija kiseonika je jedan od prvih znakova PE. EKG promjene nisu dovoljno senzitivne jer se nalaze samo u oko 5% slučajeva, a i RTG pluća je u najvećem broju slučajeva normalan.

Ne postoji ni jedan univerzalno prihvaćen algoritam za najbolji izbor i redoslijed pretraga, ali se preporučuje započeti dijagnostiku određivanjem D–dimera, to jest raspadnog produkta otapanja ugruška u krvi, ultrazvukom dubokih vena donjih ekstremiteta, CT-om ili scintigrafijom pluća.
Plućna angiografija je indicirana kada je vjerojatnost za PE umjerena ili velika a neinvazivne pretrage nisu uvjerljive, odnosno kada se hitno treba postaviti ili isključiti dijagnozu PE.

Prognoza

Oko 10% bolesnika umire od PE unutar prvog sata. Od onih koji prežive prvi sat, samo je u oko 30% slučajeva postavljena pravovremena dijagnoza i uključena odgovarajuća terapija. Preživljavanje u toj skupini dijagnosticiranih je preko 95%. Prema tome, najveći mortalitet od PE otpada na one bolesnike kojima dijagnoza nikada nije postavljena. Zato se mortalitet može smanjiti samo poboljšanjem i pravovremenošću dijagnostike a ne poboljšanjem liječenja.

Liječenje

Otklanjanje tromba se postiže hirurškom metodom-embolektomijom ili intravenskom primjenom trombolitika to jest lijekova koji razgrađuju krvni ugrušak. Embolektomija je rezervirana za bolesnike koji su na granici srčanog ili plućnog zastoja i ona povećava preživljavanje bolesnika s masivnom PE, ali nije široko dostupna. Trombolitička terapija pruža neinvazivni put za brzo uspostavljanje krvnog protoka kroz pluća, iako je ovaj vid liječenja povezan sa rizikom od krvarenja kao ozbiljne komplikacije.

Zadnjih godina svjedoci smo slučajeva pojave PE kod sportista. Zašto je PE toliko specifična kod sportista?

Prije svega zbog činjenice da su krvni ugrušci neuobičajeni kod mladih i zdravih osoba – a većina sportaša je upravo takva. Mnogi ljudi, pa čak i zdravstveni radnici, smatraju PE problemom koji se uglavnom javlja kod starijih osoba sa udruženim bolestima, nikako kod sportista. Stoga se simptomi PE kod sportista mogu često potpuno pogrešno protumačiti. Na primer, ako se radi o problemima sa donjim ekstremitetima-kao istegnuće ili parcijalna ruptura mišića, ili ako se radi o grudnom košu kao bronhitis, astma ili upala pluća. Vjerovatno da je i ovo razlog zašto se PE kada se na kraju i dijagnosticira kod sportista, ima daleko težu kliničku sliku.

Postoje brojne okolnosti koje predisponiraju sportiste za povećani rizik od razvoja DVT i PE. Sportisti i njihovi treneri trebaju biti svjesni ovih faktora rizika a to su:

• dugotrajno putovanje na velike udaljenosti do sportskog takmičenja,
• dehidracija koja je manje ili više nezaobilazna tokom i nakon napornog sportskog događaja,
• značajna trauma koja je vrlo česta u sportu, naročito vrhunskom,
• imobilizacija nakon povreda, bilo to udlagama, steznicima ili gipsom,
• prijelomi kostiju ili velike operacije.
Ako sportisti uz sve ovo nabrojano imaju i neki od urođenih poremećaja, kao što su porodična istorija DVT i PE, te prisustvo nasljednog ili stečenog poremećaja zgrušavanja krvi, nesumljivo je da su u povećanom riziku od nastanka PE.

Na žalost, svjedoci smo brojnih primjera vrlo ozbiljnih komplikacija PE koje su javljaju kod sportista. Najtragični je primjer ruskog hokejaša Pavel Krutija koji je preminuo usred treninga, iz punog zdravlja u 23. godini života. Odmah mu je pružena medicinska pomoć, ali ljekari nisu uspeli da mu spasu život.Vjerovatno da je najpoznatiji slučaj slavne američke teniserke Serene Williams kojoj je dijagnosticirana plućna embolija 2011. godine, nakon povrede stopala koju je zadobila kada je nagazila na staklo. Hitno je podvrgnuta operaciji i zahvaljujući tome vratila treninzima iste godine, a već naredne osvojila Wimbledon.

Brojni su košarkaši koji su imali probleme sa PE. Senegalski košarkaš Pape Snow je dobio PE dok je bio član Caja Laborala 2011. godine. Bivši član Toronto Raptorsa morao je pauzirati od aktivnog igranja košarke skoro godinu dana. Brazilski košarkaš i član ekipe Cleveland Cavaliersa-a, Anderson Varejao je 2013. godine operisao koljeno nakon čega je dobio PE. Te godine je propustio ostatak sezone i posvetio se liječenju. Sjevernoameričkom košarkaš Pete Mickeal je PE dijagnosticirana u martu 2012. godine. Nakon toga je napustio Barcelonu, završio karijeru, te se fokusirao na svoje zdravlje.

Kod nas je daleko najpoznatiji slučaj Mirza Teletović, tadašnjeg kapitena košarkaške reprezentacije BiH i igrača Brooklyn Netsa kome je konstantovana PE nakon što je osjetio probleme s disanjem u susretu protiv Los Angeles Clippers-a. Srećom, bolest je otkrivena na vrijeme i započeto je sa antikoagulantnom terapijom što mu je omogućilo da se relativno brzo vrati na košarkaške terene.

Koje su mjere koje sportisti treba da preduzmu u prevencija razvoja PE:

• najosnovnije je biti svjestan da DVT i PE mogu nastati kod sportista,
• poznavati faktore rizika za stvaranje krvnih ugrušaka,
• znati da li postoji porodična istorija i skolonost za razvoj krvnih ugrušaka,
• praviti pauze i istegnuti noge kada se putuje na velike razdaljine,
• biti dobro hidratizirani (za vrijeme i nakon napornog sportskog događaja i putovanja),
• poznavati simptome DVT i PE te potražiti ranu medicinsku pomoć ako se oni pojave,
• u slučaju teške operacije, traume, produžene nepokretnosti ili imobilizacije sa gipsom, neophodno je informisati se da li treba primati profilaksu DVT i PE, i ako da, koliko dugo.

Zbog svega nabrojanog vrlo je važno da se sportisti bez obzira što se radi o mladim, dobro utreniranim i naizgled zdravim ljudima, podvrgavaju periodičnim pregledima u specijaliziranim kardiološkim i kardiovaskularnim ustanovama. Samo na taj način moguće je prevenirati nastanak PE te posljedice koje ona nosi, svesti na najmanju moguću mjeru.

Podaci o autoru teksta:

Specijalista opće hirurgije, subspecijalista vaskularne hirurgije i kardiohirurgije

Pomoćnik direktora za medicinske poslove Medicinskog Instituta Bayer (MIB)

Šef Odjela za kardiovaskularnu hirurgiju MIB

Redovni profesor Medicinskog fakulteta u Tuzli

BHbasket

Komentari