Razvijanje mita o „drugoj srpskoj državi“

U bh. entitetu RS se posljednjih deset godina intenzivno razvija mit o „drugoj srpskoj državi“ na Balkanu. Vlast kontinuirano kroz obrazovni proces na svim nivoima, razvija svijest da je ovo druga srpska država. Kroz medijski prostor, ali i kroz aktivnosti i izjave imenovanih i izabranih zvaničnika, konstantno se za entitet RS koristi termin „država“.

Istovremeno, potpuno se izbjegava naziv „Bosna i Hercegovina“, a u javnosti se koristi termin “Be i Ha“, dok se u medijskim izvještajima koriste konstrukcije kao „vrijeme u Republici Srpskoj i ostatku Be i Ha“ ili „vrijeme u Srpskoj i Federaciji Be i Ha“.

Bosanskohercegovački entitet RS kao „državu“ već oslovljavaju i obični građani u svakodnevnom govoru, čime se generiraju problemi za budućnost, stvara nerazumijevanje, ali i otvara mogućnost za nove sukobe ukoliko se neko i nekada odluči da ovu ideju realizuje.

U javnoj komunikacij i medijskom prostoru svakodnevno se šalju poruke od vodećih političara iz reda srpskog naroda da je Bosna i Hercegovina nemoguća zemlja i da će se ona prije ili kasnije raspasti.

Briše se granica na Drini između Bosne i Hercegovine i Srbije kroz realizaciju projekta Podrinje, uspostavu zajedničkog Nastavnog plana i programa entiteta RS i Srbije, ali i kroz niz drugih aktivnosti, stvara se ambijent da je to jedna država.

Zvaničnici Srbije prisustvuju manifestacijama gdje se govori o „dvije srpske države“ na Balkanu i gdje se govori da će se Bosna i Hercegovina raspasti. Takvim stavovima aplaudiraju, čime direktno podržavaju separatističke aktivnosti bosanskih Srba.

Policija entiteta nabavila je više hiljada dugih cijevi i oprema kasarnu Žalužani za obuku specijalnih jedinica. Tokom 2018. godine pojavile su se informacije o paravojnoj formaciji „Srpska čast“, koja je učestovala i u svečanom defileu u povodu obilježavanja neustavnog dana entiteta.

Suprotno odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine obilježava se 9. januar kao dan entiteta RS. Proveden je referendum o danu entiteta, uprkos odluci Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine.

OHR sve ove aktivnosti nijemo posmatra, izražava zabrinutost, a separatisti svaki put idu korak dalje. Ovo kod Bošnjaka, ali i kod Hrvata u entitetu RS, izaziva frustraciju i nezadovoljstvo, što u budućnosti, nakon dugogodišnjeg kršenja prava, vrijeđanja i ponižavanja, može proizvesti radikalne reakcije.

Uskraćuje se pravo na naziv jezika, krši se Zakon o osnovnom vaspitanju i obrazovanju i koristi se neustavni Nastavni plan i program

Svih ovih godina se generiraju problemi za građane koji nisu Srbi pravoslavci. Izbjegava se primjena Ustava i pozitivnih zakonskih propisa od kojih bi građani koji nisu Srbi mogli imati korist.

U Ustavu RS-a, u članu 7. je definisano: Stavak 1 članka 7 zamijenjen je Amandmanom LXXI, koji glasi:

“Službeni jezici Republike Srpske su: jezik srpskoga naroda, jezik bošnjačkoga naroda i jezik hrvatskoga naroda. Službena pisma su ćirilica i latinica.“

“Na područjima gdje žive druge jezične grupe u službenoj upotrebi su i njihovi jezici i pisma, na način određen zakonom.

U Ustavu bh. entiteta RS, u članu 38. se definiše obrazovanje bez diskriminacije:

„Svako ima pravo na školovanje pod jednakim uslovima. Svakome je pod jednakim uslovima dostupno srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje“

U Zakonu o osnovnom vaspitanju i obrazovanju u Članu 10., u stavu 1. piše:

„U osnovnom vaspitanju i obrazovanju ne može se vršiti diskriminacija učenika,     nastavnika i ostalog osoblja škole na osnovu rase, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, na osnovu invalidnosti ili na bilo kom drugom osnovu“

U Zakonu o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, u članu 11., u stavu 1. piše:

(1) Nastava u osnovnom vaspitanju i obrazovanju izvodi se na službenim jezicima konstitutivnih naroda, uz korišćenje oba pisma ćirilice i latinice.

Uprkos odredbama Ustava i Zakona nadležno Ministarstvo i Republički pedagoški zavod su usvojili planove i programe u kojima se definiše „Srpski jezik“ kao naziv jezika srpskog naroda, a u istom se za jezik bošnjačkog i hrvatskog naroda u fusnoti navodi da se upisuje ustavni termin „jezik bošnjačkog naroda“, odnosno „jezik hrvatskog naroda“.

Iz svega navedenog je jasno da se krši Zakon o osnovnom vaspitanju i obrazovanju, te da se koristi neustavni nastavni plan i program, imajući u vidu presudu ustavnog suda Bosne i Hercegovine, kojom je navedeno da Bošnjaci mogu svoj jezik zvati onako kako oni žele.

U nastavku se nalazi mišljenje OSCE-a, u kojem je navedeno da je zabrana bosanskog jezika u entitetu RS kršenje međunarodnog prava, ali i dio iz Nastavnog plana, u kojem je vidljivo da se koristi termin „Srpski jezik“, dok se Hrvatima i Bošnjacima onemogućava da svoj jezik nazivaju kako žele.

K.S.

Komentari