Posljednji je dan hadžijskog Kurban-bajrama. Tekbiri polako utihnu, bajramske sofre se sklanjaju, a iza nas ostaju dani ispunjeni ibadetom, susretima, sadakom i radošću. Dok boravi na hadžu i zajedno s milionima muslimana širom svijeta privodi kraju dane jednog od najvažnijih islamskih ibadeta, efendija Čamdžić u svojoj hutbi, podsjeća da posebni dani sa sobom nose i posebne obaveze, ali da se istinska vrijednost vjere pokazuje tek kada prođu.
– U ovim posebnim danima imali smo i posebne obaveze: sadaku, redovne namaze, obilazak rodbine i bajram-namaz. A kakvi su nam i kakvi bi nam trebali biti obični dani? – upitao je.
Odgovor je pronašao u kur’anskim riječima:
– Kada s obredima završite, Allaha spominjite kao što pretke svoje spominjete i još više Ga spominjite.
Sabah vrijedi više od Bajrama
Govoreći o onome što je najviše radovalo Muhammeda, a.s., efendija Čamdžić podsjetio je na njegove riječi:
– Radost moga srca je u namazu.
Namaz, kazao je, nije bio obaveza koju treba ispuniti, nego susret kojem se radovao. Bio je razgovor sa Gospodarom i zahvalnost na blagodatima koje čovjek često i ne primjećuje.
Posebno se osvrnuo na sabah-namaz, upozoravajući da mnogi vjernici ustanu za Bajram, ali ne i za sabah ostalim danima u godini.
– Nisu jednaka bajramska i druga jutra. Ima onih koji mnogo češće klanjaju bajram nego sabah. A sabah nije kao bajram, sabah je vredniji – poručio je.
Podsjetio je da je onaj ko sabah klanja u džematu pod Allahovom zaštitom tokom cijelog dana.
– Sigurno je hazreti Osman bio na sabahu bajramskog jutra, ali je sigurno bio i ostalih dana u godini. Upravo to je ono što vjeru čini živom – kazao je.
Ljubav prema Poslaniku pokazuje se djelima
Govoreći o onome što je ljude najviše usrećivalo na dunjaluku, podsjetio je na riječi Ebu Bekra, r.a.:
– Allahov Poslaniče, mene na dunjaluku posebno usrećuje da gledam u tebe, sjedim s tobom i svoj imetak trošim za tebe.
Ta ljubav prema Poslaniku, a.s., kako je naglasio, treba biti motivacija i današnjim muslimanima.
– Naše druženje s njim jedino je moguće ako slijedimo njegov sunnet i idemo njegovim putem, jer ćemo tada, ako Bog da, biti u njegovom društvu – istakao je.
Spomenuo je i riječi Omera, r.a., koji je govorio da ga posebno raduje naređivanje dobra, odvraćanje od zla i govorenje istine, makar ona bila gorka.
– Nije, braćo, naš masovni odlazak na bajram-namaz potvrda našeg islamijeta. To mi iz svakodnevnice znamo. Kada bismo jednako odlučno kao što smo izašli na Bajram promovirali dobro i stajali uz istinu, tada bismo istinski Allaha spominjali kako se navodi u ajetu – poručio je.
Nahraniti gladnog i širiti selam
Podsjećajući na riječi hazreti Osmana, r.a., efendija Čamdžić je kazao da ga je radovalo nahraniti siromaha, širiti selam i klanjati dok drugi spavaju.
Naglasio je da bajram-namaz ne oslobađa čovjeka drugih obaveza prema Allahu i ljudima te podsjetio na Poslanikove riječi o vrijednosti pomaganja siromašnima.
– Poslanik je naglasio da će siromasi iz njegovog ummeta na Sudnjem danu biti Allahova odabrana skupina. Bit će upitani vide li među ljudima nekoga ko ih je nahranio ili odjenuo, pa će im biti dopušteno da ih povedu sa sobom u Džennet – kazao je.
Govoreći o međuljudskim odnosima, podsjetio je i na poznati hadis:
– Nećete ući u Džennet dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati dok se ne budete voljeli.
Šta najviše raduje Allaha
Na kraju hutbe prenio je predaju prema kojoj je melek Džibril Poslaniku, a.s., kazao šta Uzvišenog Allaha najviše raduje od Njegovih robova: zahvalno srce, jezik koji čini zikr, tijelo koje je strpljivo u iskušenju i ustrajno u činjenju dobra. Dok se bajramski dani završavaju, ostaje pitanje koje je efendija Čamdžić postavio svojim džematlijama: hoće li dobro koje smo činili ovih dana ostati s nama i kada utihnu tekbiri?
Jer kada utihnu tekbiri, ostaju naša djela. Ostaje sabah koji ćemo ustati klanjati, siromah kojeg ćemo nahraniti, istina uz koju ćemo stati i dobro koje ćemo nastaviti činiti.
