Sjećanje na Nesima Tahirovića

Otišao je još jedan biljeg Tuzle – slikar Nesim Tahirović.

U decembru 2015.godine, u njegovom domu u Tuzli, razgovarali smo o sebi a najviše o Bosni onakvoj kakvu je on želio . Uređenu, gospodsku, Bosni u kojoj će sloboda, znanje i poštenje čovjeka biti svetinja. Nesim je bio poseban…
Neka je rahmet velikom Nesimu Tahiroviću. Hvala mu za sve. Njegovoj Miri i sinovima iskreno saučešće.

Kaže Nesim…..

….Nemam ja problem s narodom, sa mojim građanima i seljacima, sa mahalom u kojoj živim. Mnogi misle kao i ja, samo nemaju hrabrosti da to kažu. Zaustave me na putu i govore „neka si im Nesima kazao“, a oni i dalje šute. A to što kritikujem vlast i vođe, to je moja sloboda koju sam sebi obezjedio nesvrstavajući se u bilo kakve torove i torine. Ja javno govorim ono što mislim, kritikujem ono što je za kritike, posebno kad je u pitanju uništavanje duha Tuzle . To je moja borba za grad u kome sam rođen, u kome su višestoljetni korijeni moje porodice. Pa moj djed je bio gradonačelnik Tuzle i zato nemam pravo da šutim. Znam da svaku moju izgovorenu kritiku na svojim leđima osjećaju moja supruga i djeca, ali to je cijena i moje i njihove slobode….

Kaže Nesim…..

….Ja sam samo nostalgičar za vremenom kad se znao kakav, takav red, postojali kriteriji. Nostalgičar sam za vremenom u kome predsjednik države druguje sa jednim Krležom, a ne sa lokalnim barabama i probisvjetima, nostalgičan sam za vremenom u kome budalama i mediokritetima nije bilo dozvoljeno da zauzmu busiju i tv studiju i odatle nas ubijaju svojim neznanjem. Rijetko više gledam televiziju, ne mogu upravo zbog ovog što sam vam rekao. Pa valjda ja imam svoje oči i uši da vidim i čujem šta je šta. A što se tiče prostora Jugoslavije, nema razloga da mi nedostaje. Ja i dalje hodam po tom prostoru, ljudi me zovu da izlažem, družim se i susrećem sa umjetnicima….

Evo jedne od fotografija koje je tog dana uradio Ahmmet Bajrić Blicko.

Almasa Hadžić