Sjećanje na Šejtane: Pogled s Mirzinog mezara – sunce slobode

Prije 28 godina 17. septembra na lokalitetu Seljublja o odbrani domovine svoje živote je položilo devet pripadnika jednice Šejtani.

Ponosni smo na njih, ali i beskrajno tužni što smo zauvijek ostali bez njih. Tim povodom objavljujemo kolumnu novinara Edina Skokića.

…………

Poslije Bajram-namaza prolazim ulicom Mirze Hadžimehmedovića u tuzlanskom naselju Slatina. Niz ulicu mile dječaci i njihovi roditelji iz tušanjske džamije. Miris velikog blagdana širi se naseljem. Radost i sreća…

Spletom okolnosti deceniju unazad svakog Bajrama obilazim mezarluke na Tušnju. I nezaobilazno zastanem pored vječnog počivališta Mirze Hadžimehmedovića. S njegovog mezara pruža se neodoljiv pogled na ulicu koja nosi njegove ime. Na ulicu kojom prolaze dječaci s roditeljima iz džamije.

Gledam niz ulicu i pitam se koliko nas išta zna o Mirzi Hadžimehmedoviću. Ulica u kojoj je rođen je dobila njegovo ime, ali… Znaju li dječaci koji se raduju Bajramu i svakom drugom danu u slobodi ko je Mirza Hadžimehmedović?

Ako im roditelji nisu ništa pričali ne vjerujem, jer se u školi o našim gazijama ništa ne uči niti se igdje (s)pominju. A Mirza je u ljeto 1992. godine napustio studije na Elektrotehničkom fakultetu i stao u odbranu domovine.

Poginuo je 17. septembra 1992. godine zajedno sa saborcima Bucom, Mahom, Mućetom, Nerkom, Enesom, Čivom, Šokcem i Amirom.

Kobnog dana na padinama Majevice, Mirza i njegovi Šejtani su izviđali teren dok su se neprijateljske jedinice povlačile ka Banj brdu. Nažalost, upali su u njihovu zasjedu i svi pobijeni.

Zbog njihovog neviđenog herojstva u prvim danima agresije na Bosnu i Hercegovinu, Mirza i njegovi Šejtani opjevani su u pjesmama. Jedan od stihova u pjesmi kaže: „Drug pored druga, brat pored brata svoga. Čemer, jad i suze, osmijeh im s lica uze. Devet ih je bilo, devet k’o jedan bješe, u jednoj suzi rođeni, heroji zlatni ljiljani“.

Zbog toga svakog Bajrama zastanem pored Mirzinog mezara i pročim Fatihu. Pogledam ka ulicu i ugledam sunce slobode. Stadion Tušanj i napis na “zapadu” – SLOBODA.

Mogao je i on s sinovima ići na Bajram-namaz, ali mu je borba za slobodu svog naroda i domovina bila iznad svega.

Pogled s Mirzinog mezara dokaz je njegove i naše časne borbe za slobodu svih građana i građanki Bosne i Hercegovine, jer da nije bilo heroja poput Mirze vjerovatno nikada ovaj grumen zemlje ne bi bio slobodan. Neka mu je vječna slava i hvala!

E.S.