Tekstilna, kožarska i obućarska industrija u Bosni i Hercegovini suočavaju se sa sve ozbiljnijim problemima. Pad narudžbi, visoki troškovi poslovanja, nedostatak radne snage i sve snažnija konkurencija jeftine robe iz Azije pritišću domaće proizvođače, a pojedine kompanije već smanjuju proizvodnju i broj zaposlenih.
Posebno zabrinjava situacija u banjalučkoj fabrici obuće „Bema“, koja danas ima oko 100 radnika manje nego prošle godine. Direktor kompanije Marinko Umičević najavio je da bi broj zaposlenih mogao biti dodatno smanjen za gotovo 200 radnika.
Prema njegovim procjenama, obućarska industrija u Republici Srpskoj već je ostala bez između 1.000 i 2.000 zaposlenih. Dio radnika otišao je u inostranstvo, dok su drugi posao pronašli u djelatnostima koje nude veće plate.
„Ljudi idu tamo gdje im je bolje. Odlaze u pekare, megamarkete, vrtiće, Klinički centar i Vladu. Ne možeš nikoga kriviti što traži bolju zaradu, ali mi zbog toga moramo smanjivati proizvodnju“, kazao je Umičević.
Temu dodatno pritiska domaće proizvođače
Domaćim fabrikama dodatni problem predstavlja sve veća popularnost platformi za online trgovinu, poput Temua, putem kojih kupci mogu naručivati veoma jeftinu odjeću i obuću iz Azije.
Umičević tvrdi da je upravo zbog pada potražnje izazvanog konkurencijom jeftine robe morao ugasiti dio proizvodnje u „Bemi“.
„Naša stara izvozna tržišta ostala su, ali je obim posla smanjen za trećinu. Indija nam postaje velika prijetnja jer ima ogromno tržište i jeftinu radnu snagu“, upozorio je.
Sekretarica Udruženja tekstila, kože i obuće pri Privrednoj komori Republike Srpske Aleksandra Mihajlović Bijelić navodi da domaći proizvođači teško mogu cijenom konkurisati robi iz azijskih zemalja.
Troškovi rada, električne energije, transporta i ostali troškovi poslovanja u BiH znatno su veći, zbog čega domaće kompanije pokušavaju konkurentnost graditi na kvalitetu, kraćim rokovima isporuke i mogućnosti proizvodnje manjih serija.
Problem i kontrola robe koja dolazi iz inostranstva
Direktorica banjalučke kompanije „Miltex“ Višnja Popović upozorava da problemi u tekstilnoj industriji traju već nekoliko godina i da ih više nije moguće objasniti samo nedostatkom radne snage.
Prema njenim riječima, sve veći broj kompanija razmatra smanjenje proizvodnje i broja zaposlenih jer više ne mogu konkurisati cijenom.
Popović upozorava i na proizvode koji na tržište stižu bez dovoljno jasnih informacija o porijeklu, sastavu ili proizvođaču.
„Ne znamo da li je riječ o poliamidu, poliesteru ili nečemu drugom. Nemamo dovoljno kontrole ni laboratoriju koja bi to sistemski provjeravala“, kazala je.
Domaće firme traže veću podršku kroz javne nabavke
Predstavnici industrije smatraju da bi domaćim proizvođačima pomoglo kada bi veći dio novca iz javnih nabavki ostajao u domaćoj privredi.
Veliki ugovor za jednu fabriku ne znači posao samo za tu kompaniju. Angažuju se i proizvođači etiketa, gume, traka, učkura i drugog repromaterijala, čime jedan posao može osigurati prihode za čitav niz manjih domaćih firmi.
Dodatni problem predstavlja činjenica da se veliki dio sirovina i repromaterijala i dalje uvozi, zbog čega su domaći proizvođači osjetljivi na promjene cijena i probleme u lancima snabdijevanja.
Izvoz pao, deficit veći od 333 miliona KM
Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH, izvoz tekstila, odjeće, kože i obuće u prvih šest mjeseci godine iznosio je 784,03 miliona KM, što je 3,36 posto manje nego u istom periodu prethodne godine.
Istovremeno, uvoz je iznosio 1,117 milijardi KM, uz pad od 3,86 posto.
Ukupan vanjskotrgovinski deficit ovog sektora dostigao je čak 333,39 miliona KM.
Obuća i dalje predstavlja najvažniji izvozni proizvod ovog sektora. Na nju otpada 355,3 miliona KM, odnosno 45,3 posto ukupnog izvoza. Slijede pletena odjeća sa 24,2 posto i konfekcija sa 16,9 posto.
U prvih šest mjeseci BiH je uvezla 455,5 miliona KM gotove odjeće i 189,4 miliona KM obuće, dok su sirovine i repromaterijal činili oko 23 posto ukupnog uvoza.
Najvažnija izvozna tržišta domaće industrije su Hrvatska, Italija i Njemačka, dok se najviše robe i materijala uvozi iz Turske, Hrvatske, Italije i Srbije.
Obuća je zasad jedina tarifna grupa koja ostvaruje suficit, i to od približno 165,9 miliona KM.
Ipak, proizvođači upozoravaju da ni taj rezultat nije zagarantovan. Bez ulaganja u tehnologiju, povećanja plata, bolje kontrole uvoza i snažnije podrške domaćim kompanijama, bh. tekstilna i obućarska industrija mogla bi se suočiti s novim zatvaranjima pogona i gubitkom radnih mjesta.
