Fizičko uništavanje tragova i dokaza o mjestu izvršenja zločina nad Bošnjacima u Rs se nastavlja.
Nakon što su sa zgrade Magacina otkupa u Kravici prekrečeni tragovi genocida počinjenog u julu 1995. godine nad Bošnjacima Srebrenice, ovih dana još jedan svjedok teškog ratnog zločina u Podrinju, kakav je logor Sušica u Vlasenici, tačnije njegovi objekti, nestaju sa lica zemlje.
Naime, željezna konstrukcija logorskih hangara, koji su prije agresije služili kao magacini i skladišta, odlukom aktuelne vlasti u Vlasenici, prije izvjesnog vremena prodati su jednom vlaseničkom privatnom preduzeću, da bi je kupac, prema informacijama sa terena, navodno, preprodao jednom od uposlenika općinske administracije u Vlasenici za potrebe gradnje brente za preradu drveta.
“Čuo sam za ovaj zločin koji se, očigledno, izvršava pod pokroviteljstvom lokalne vlasti u Vlasenici, čiji su predstavnici i sami umješani u teške ratne zločine počinjene u logoru Sušica i drugim mjestima na području Vlasenice.
Nastoje se rušenjem hangara u Sušici kroz koje je prošlo oko 8.000 zarobljenika, a ubijeno njih oko 1.600, sakriti dokazi o mjestu izvršenja ovog zločina.
Ne bi me iznenadilo da sutra temelji logora Sušica, postanu izletište, mjesto održavanja seoskih vašara, ili da na njima nikne turistički objekat u kome će se organizirati skupovi i pričati kako su Bošnjaci na tom mjestu ubijali Srbe.
Gdje je sada međunarodna zajednica, gdje su silni međunarodni čuvari istine i pravde, gdje su domaći političari da podignu svoj glas protiv ovako bjelodanog zločina nad dokazima o zločinu.
Hoće li jednog dana djeca u školama učiti da su se oni koji su ubijeni u Sušici, međusobno ubijali negdje u kafani, na ulici, u tuči na vašaru, jer podsjećanja na mjesta gdje su oni zvjerski ubijani neće biti“ pita u razgovoru za Politicki.ba Nedim Salaharević iz Vlasenice čiji su otac i brat ubijeni u logoru Sušica.
Mnogi Vlaseničani čiji su najbliži članovi porodice 1992.godine ubijeni u logoru Sušica, s pravom pitaju jesu li to životi Bošnjaka ubijenih u Sušici, u Kravici, Omarskoj i drugim mjestim zločina širom Rs, kakvi su domovi kulture, upravne zgrade nekadašnjih firmi, zadružni magacini itd, manje vrijedni od života ubijenih u logorima širom Evrope tokom Drugog svjetskog rata koji svojim fizičkim izgledom i danas čuvaju uspomenu na žrtve tih logora.
“Sve ide na to da se mjesta ubijanja Bošnjaka u agresiji na Bosnu i Hercegovinu devedesetih godina prošlog stoljeća zatru, da se na tim mjestima ne dozvoli čak ni postavljanje spomen ploče koja će podsjećati šta se na tim mjestima nekad događalo”, upozorava Salaharević.
Porodice žrtava kako onih ubijenih u Sušici, tako i onih ubijenih u Kravici i drugim mjestima izvršenja masovnog zločina nad Bošnjacima koje je u agresiji na BiH počinila vojska i policija Rs, zahvaljujući kako entitetskoj tako i lokalnim vlastima u Rs, nemoćne su da bilo šta promjene kada je u pitanju obilježavanje mjesta zločina i čuvanje sjećanja na njihove žrtve.
U Vlasenici, naime, na čelu općine nalazi se Mićo Kraljević, čovjek optužen za teške ratne zločine, protiv koga, već petu godinu, zahvaljujući (ne)radu onih koji u Sudu BiH vode postupak protiv njega, nema presude.
Prema nezvaničnim informacijama, konstrukcija sa hangara logora Sušica, upravo zahvaljujući vlasti na čijem čelu je Kraljević, odvezena je u naselje Toplik kod Vlasenice, gdje, bi kupac konstrukcije trebao da gradi objekat za preradu drveta.
Politički.ba
