Tuzlak Šemsudin Alagić i danas, 31 godinu nakon zločina na Kapiji, govori o svom sinu Elvisu sa istom emocijom i ponosom. Vrijeme nije izbrisalo sjećanja na dječaka koji je živio sport, osvajao medalje i bio omiljen među vršnjacima i komšijama.
Elvis Alagić imao je samo 17 i po godina kada je ubijen na tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995. godine. Bio je talentovani stonoteniser, sportista pred kojim je, kako kaže njegov otac, bila velika budućnost.
– U julu je trebalo da ide na Evropsko prvenstvo u Hag. Krajem aprila bilo je državno prvenstvo, a on je već tada pokazivao koliko vrijedi – prisjeća se Šemsudin Alagić.
Sport je bio Elvisov život od najranijeg djetinjstva. Okušao se u fudbalu, košarci i drugim sportovima, ali je na kraju stoni tenis postao njegova najveća ljubav.
– Odmalena je trenirao. Kako smo stanovali blizu sale na Metalcu, odmah je krenuo u Stonoteniski klub. Sa šest godina počeo je trenirati i do svoje 17. godine osvojio je 25 medalja, od čega 17 zlatnih – priča njegov otac.
Za Elvisa ne kaže samo da je bio vrhunski sportista, nego prije svega dobar čovjek.
– Bio je omiljen među svima. I kao dijete, i kao momak. Stariji su dolazili po njega kući da ide s njima u šetnju. Voljeli su ga svi, od komšiluka do sportskih prijatelja – govori Alagić.
Sjećanje na Elvisa danas živi kroz Memorijal “Elvis Alagić”, koji se održava svake godine u Tuzli.
– Ovo je već 30. memorijal. Zahvalan sam Stonoteniskom klubu i svima koji ne dopuštaju da se zaboravi njegovo ime i ono što je predstavljao – kaže Šemsudin.
Iako su prošle više od tri decenije, bol roditelja ne jenjava.
– Čovjek misli da će s godinama biti lakše, ali nije. Kako starimo, sve je teže. Maj roditeljima nikada nije lahak. Svaki dan je težak, a 25. maj posebno – poručio je Šemsudin Alagić.
