U mjesnoj zajednici Brka danas je obilježen “Dan sjećanja na šehide i poginule borce“ i godišnjica pogibije komandanta 108. Brčanske brigade Envera Pamukčića, koji je jedan od prvih dobitnika najvećeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“.
Obilježavanje Dana sjećanja na šehide i poginule borce prošlo je dostojanstveno, onako kako su to i zaslužili najhrabriji sinovi naše zemlje.
Na šehidskom mezarju su proučene Fatihe i Jasin a zatim su na centralnom spomen obilježju i spomeniku komandantu četvrtog bataljona Enveru Pamukčiću delegacije boračkih udruženja i predstavnici političkih partija položili cvijeće i vijence.
„Ukupno 40 šehida dalo je svoje živote za odbranu Brke ali i slobodne teritorije Brčko distrikta u proteklom ratu. Brka je dala četvrtog ljiljana u BiH a to je naš rahmetli Enver Pamukčić”, istakao je predsjednik Mjesne zajednice Brka Zehrudin Pekarić.
Iako je prošlo 29 godina od pogibije Envera Pamukčića, njegovi saborci koji su zajedno s njim vodili teške bitke za opstanak Bosne i Hercegovine još uvijek za njega imaju samo riječi hvale.
„Enver Pamukčić je čovjek koji je prvenstveno veoma važan za Bosnu i Hercegovinu. Jedan je od prvih koji nije dozvolio da vojnici iz BiH idu u rat u Hrvatsku. Prije svega bio je dobar prijatelj, brat, jedan od naših najboljih ljudi i sinova Bosne i Hercegovine, Brčkog i Brke”, naglasio je Nedžad Mehaković, suborac Envera Pamukčića.
Otisak.ba
…………………………………
“Ja neću i ne želim da vodim vojsku (JNA) na Vinkovce i Vukovar.”
Ovo su bile riječi koje je 1991. godine prije početka same agresije na Bosnu i Hercegovinu izgovorio vizionar Enver Pamukčić Soko. Bosanac, Pobrklija, Brčak, Bošnjak, dobar sin, muž, komšija, dobar otac, sve je to bio naš slavni komandant, ali prije svega toga Enver je bio veliki čovjek i patriota, koji se jednom rodi u 100 godina. Pisati o čovjeku poput Envera a ne iskazati velike emocije je praktično nemoguće. Svi oni koji su ga barem malo poznavali znaju da se radi o izuzetnom borcu i heroju koji je u najtežim trenucima stao na čelo svog naroda. Poveo je svoj narod na putu ka slobodi i pri tome imajući na umu da nepravedna borba, koja je nametnuta njemu i njegovim borcima, može da ga košta i vlastitog života, što se na kraju i desilo.
Enver Pamukčić rođen je 15.4.1952. godine u Brki. Sin je Avde i Zurijete Pamukčić. Do početka agresije radio je kao ekonomista u PD „Posavina“, pored toga imao je i vlastitu farmu pilića. Dugi niz godina bio je strastveni lovac te aktivan i ugledan član šire društvene zajednice. Enver je jedan od osnivača Patriotske Lige u Brčkom. Kao rezervni oficir JNA i kapetan po činu dobro je znao čime raspolažu agresorske snage. Zbog toga je puno rizikovao, ali je sve činio da barem koliko-toliko narod pripremi na strašne dane rata koji su uslijedili. Početkom maja 1992. godine postavljen je za komandanta IV. bataljona 108. Brigade u čijem su sastavu tada bili borci mjesnih zajednica Brka, Palanka, Ograđenovac, G. Rahić, Maoča, Rašljani, Ćoseti i Čande. Svojim autoritetom i velikim zalaganjem stvara jedan od najboljih bataljona u našoj brigadi i široj okolini. Borci su ga voljeli i poštovali jer su znali da za komandanta imaju čovjeka koji ide ispred njih u svakoj akciji odbrambenog ili ofanzivnog karaktera. Plijenio je svojom pojavom i vojničkim držanjem te vojničkim postupcima. Svi borci su za njega bili jednaki i za njih je uvijek imao vremena i razumijevanja. Zbog takvog svog odnosa prema njima oni su bez pogovora izvršavali sve njegove naredbe. Često je pred polazak u borbu svojim borcima govorio: “Momci, čuvajte se i znajte da heroj gine samo jednom a kukavica svaki dan.”
Sa svojim borcima Enver je vodio mnoge uspješne bitke. Nažalost, poslednju bitku, bitku svoga života, izgubio je na reonu Donjeg Rahića 14.12.1992. godine.
Tih dana vodile su se velike i teške borbe, linije odbrane su svakodnevno pomjerane te je vladao opći haos. Nakon što je Džemal Jukić Džemko uništio agresorski tenk, pao je pogođen, te izdahnuo na rukama svog komandanta. Komandant Enver uzima Džemkin ručni bacač, pogađa još jedan agresorski tenk, ali samo nekoliko trenutaka nakon toga, iako je imao pancir na sebi, metak pronalazi put do srca junačkog i Enver pada mrtav pokraj svog saborca Džemke.
“Soko je pao”, bile su to riječi koje su kružile među borcima, a u nevjerici zbog gubitka voljenog komadanta, niz lica njegovih boraca tiho su kapale suze. Taj hladni decembarski dan 1992. godine zauvijek će ostati urezan u historiju naše domovine i brčanske regije. Akcijom izvlačenja mrtvih tijela komandovao je Hamo (Muhamed Šećerbegović), rahićki komandant i heroj koji će i sam nakon nekoliko mjeseci poginuti. “Soko je naš”, čulo se na motoroli kada je Hamo sa borcima uspio da dođe do Envera i Džemke. Dženaza-namaz našim herojima uz sve vojne počasti klanjana je tek 18.12. jer su više dana trajali pokušaji da se izvuku tijela naših heroja. Poslije pogibije legendarnog komandanta njegov bataljon nastavlja dalju borbu pod imenom bataljon “Enver Pamukčić-Sokolovi“. Enver Pamukčić je jedan od prva četiri dobitnika najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan Armije Republike Bosne i Hercegovine. Posthumno je unaprijeđen u čin pukovnika AR BiH.
U najtežim danima za Bosnu i Hercegovinu i Brčko, Brka je svojoj domovini dala na desetine hrabrih i neustrašivih boraca. Više desetina Pobrklija je ranjeno dok je 49 boraca poginulo tokom agresije. Pobrklije su važile za odvažne i hrabre borce te su bili jedna od najboljih jedinica 108-215. VMTBR AR BiH. Zbog toga su više puta pohvaljivani i nagrađivani, kako kolektivno, tako i individualno od strane svojih nadređenih. Pet pripadnika bataljona „Enver Pamukčić“ odlikovana su Zlatnim ljiljanom.
Iza Envera je ostala njegova porodica, supruga Mirsada, kćerka Ina i sin Zlatan. Također, iza našeg voljenog komandanta ostala su velika i hrabra junačka djela, kao i potreba da se o njemu i njegovim borcima priča i piše i da se iskustva preživjelih saboraca iz tih teških dana agresije prenesu na sljedeće generacije koje dolaze. Oni moraju vrednovati žrtvu naših šehida, ratnih vojnih invalida i demobilisanih boraca bez čijeg truda i napora danas ništa ne bi bilo isto. Zato je obilježavanje godišnjice pogibije slavnog komandanta krucijalno kako bi se i u budućnosti prenosile priče o najvećim sinovima Bosne i bošnjačkog naroda. Neka je vječni rahmet i lijepi džennet našem komandantu i svim bosanskim šehidima, vječno će živjeti priča o njima u našim srcima i mislima.
U organizaciji Mjesne zajednice Brka i Udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja “Zlatni ljiljan” Brčko distrikt BiH sutra će biti obilježen Dan šehida MZ Brka i godišnjica pogibije Komandanta IV. bataljona 108/215. Viteške motorizovane brigade Envera Pamukčića.
Otisak.ba
