Kada pomislite da politički i medijski cinizam u ovoj zemlji ne mogu probiti dublje dno, stvarnost vas brutalno demantuje. U Bijeljini je danas demonstrirana sirova etnička bahatost, dok je u udarnom programu državne televizije BHT1 servirana moralna lakrdija od koje se svakom normalnom čovjeku prevrće želudac.
Samir Baćevac (SDA), jedini Bošnjak u Skupštini Grada Bijeljina, ekspresno je smijenjen s pozicije potpredsjednika lokalnog parlamenta. Zločin? Na društvenim mrežama je, nakon smrti ratnog zločinca i arhitekte genocida Ratka Mladića, konstatovao da je krvnik „krepao“. Iako je naknadno povukao objavu i uputio izvinjenje, ujedinjena koalicija SNSD-a i SDS-a jedva je dočekala zicer da demonstrira silu i izbaci jedinog bošnjačkog predstavnika.
Ta njihova politička osveta, međutim, tek je jeftina predstava za biračko tijelo. Vratit će Baćevca u istu tu fotelju prije nego što misle, jer ih na to obavezuju i Ustav i Statut: mjesto potpredsjednika Skupštine zakonski pripada Bošnjaku, a Samir Baćevac je jedan jedini u tom tijelu. Koliko god se upinjali da disciplinuju povratnike, zakon će morati progutati.
Ali, prava gadost i opasna zamjena teza nije se desila u skupštinskoj sali, već na ekranu javnog servisa Bosne i Hercegovine.
U večerašnjem prilogu BHT-a o Baćevčevoj smjeni, prostor da dijeli moralne lekcije i govori o „ugroženim komšijskim odnosima“ dobio je – ni manje ni više nego Vladimir Sarić. Za one s kraćim pamćenjem, riječ je o odborniku Republičke stranke Srpske i sinu Gorana Sarića, čovjeka optuženog za zatiranje čitavih semberskih porodica: Sarajlić, Sejmenović i Malagić.
Za nekoliko dana navršava se tačno 34 godine otkako su u septembru 1992. godine na obali Drine u Balatunu zvjerski pobijena 22 bošnjačka civila, među kojima sedmero djece i osam žena. Dok kosti te nevine dječice i staraca još uvijek opominju, javni servis BiH u eter pušta sina čovjeka optuženog da je iz sačmatice hladnokrvno likvidirao komšije, kako bi nam on – mrtav-hladan – elaborirao kakvi bi trebali biti „dobrosusjedski odnosi“ u Bijeljini!
O kakvim to komšijskim odnosima govori mlađi Sarić? Jesu li komšijski odnosi bili oni iz 1992. godine kada su bijeljinske porodice odvođene iz svojih kuća u noć i bacane u Drinu?
Postavlja se direktno pitanje uredništvu BHT-a: da li je ovo urađeno iz elementarnog novinarskog diletantizma ili sa zlom namjerom? Pored živih SDS-ovaca i SNSD-ovaca koji čine okosnicu vlasti i koji su izglasali smjenu, mikrofon se potura pod nos kadru minornog RSS-a, s jasnim krvavim porodičnim teretom u Bijeljini, da relativizuje stvari i glumi arbitra građanske pristojnosti.
Bošnjak mora letjeti iz fotelje i pravdati se jer je nazvao stvari pravim imenom pred likom i (ne)djelom krvnika koji je pobio desetine hiljada njegovih sunarodnjaka, dok optuženički sinovi na državnoj televiziji kroje standarde suživota. Bijedno, sramotno i opasno podmetanje javnog servisa na koje se ne smije šutjeti.
E.Skokić
