Ostavka Sabine Ćudić na funkciju predsjednice Naše stranke, podnesena sedmicu dana nakon izbornog debakla, u javnosti se pokušava predstaviti kao čin političke odgovornosti i moralnog presedana, no suština ovog poteza leži u populističkom manevru i bijegu od stvarne odgovornosti, ocjenjuje novinar sedmičnika „Stav“ Mirza Abaz.
Iako Ćudić u pismu upućenom stranačkim kolegama priznaje loš izborni rezultat, s posebnim osvrtom na Sarajevo gdje stranka direktno obnaša vlast, te formalno preuzima odgovornost, Abaz ističe da se iza pažljivo osmišljene PR poruke krije pragmatično osiguravanje ličnih interesa.
Autor navodi kako je Ćudić povlačenjem s čela stranke zadržala ono najvažnije – mandat u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Na taj način osigurala je nastavak visokih primanja, budžetskih naknada i poslaničkih privilegija u naredne četiri godine, dok se istovremeno rasteretila tereta stranačkog vođenja i odgovornosti za poteze vlasti u kriznim trenucima. U tekstu se postavlja pitanje zašto Ćudić, ukoliko istinski slijedi principe morala koje često javno zagovara, svoj parlamentarni mandat ne prepusti drugome nakon što su birači jasno iskazali nepovjerenje njenoj političkoj opciji.
Pored očuvanja budžetske fotelje, Abaz u analizi ukazuje i na širu političku pozadinu ovog poteza, navodeći da u političkim krugovima odavno važi stav kako je upravo Sabina Ćudić stvarna „siva eminencija“ koja upravlja procesima u Našoj stranci iz sjene. Zbog toga se njen formalni odlazak s pozicije predsjednice tumači tek kao strateško sklanjanje s linije javne paljbe uoči unutrašnjih previranja i nezadovoljstva članstva.
Zaključuje se da ovakva ostavka predstavlja klasičan politički manevar kojim se izborni poraz nastoji upakovati u tobožnju principijelnost, dok će Ćudić iz pozadine nastaviti vući konce stranačke politike, zaštićena komforom državnih parlamentarnih klupa.
