Eto šta izjavi Sabina Ćudić u srcu Sarajeva‼️
„Sukobi koje smo doživjeli u ovom velikom gradu, u zgradi koja je spaljena do temelja, nisu etnički, nisu vjerski, nisu između katolika, pravoslavaca i muslimana, čak nisu ni između vjerskih grupa. To je borba za moć i odbijam vjerovati, jer sam ovdje provela veći dio života, da su ovaj grad i ova država povezani s takvim sukobima“, izjavila je Sabina Ćudić u Vijećnici.
Koliko moraš biti politički neodgovoran i historijski bezosjećajan da pred zvaničnicima Evropske unije izjaviš kako ono što se dešavalo u Sarajevu od 1992. do 1995. godine nije imalo etničku i vjersku pozadinu?
Prije svega, u Bosni i Hercegovini nije bio „sukob“. Sukob je kada se dvije strane svađaju oko interesa, djeca se sukobljavaju na igralištu, navijači na utakmicama, komšije radi dijela zemlje… U Bosni i Hercegovini izvršena je brutalna agresija, potvrđena presudama međunarodnih sudova, koja je kulminirala genocidom nad Bošnjacima.
Nazivati agresiju na nezavisnu i suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu „borbom za moć“ znači svjesno relativizirati zločine, prikriti ideološku pozadinu agresije i pomoći narativima koji već decenijama pokušavaju izjednačiti žrtvu i agresora. Za ovakve izjave i to od strane vlasti se daju ogromne “pare” od strane agresora jer to je potvrda njihovih teza da nije bilo agresije u Bosni i Hercegovini nego je upitanju građanski rat odnosno sukob za moć.
Jesu li djeca Sarajeva ubijana zbog moći?
Jesu li žene silovane zbog moći?
Jesu li ljudi odvođeni u logore, mučeni i ubijani zbog moći?
Jesu li džamije rušene zbog moći?
Sve gore nabrojano je činjeno i motivisano vjerskom i etničkom osnovom.
U Sarajevu je ubijeno više od 1.600 djece. Za zločince sa okolnih brda svako ko je ostao u Sarajevu bio je „balija“, „Turčin“, „musliman“, „poturica“ ili „izdajnik“. Meta je bio identitet, ime, kultura i vjera.
Zamisliti i izgovoriti da “sukob” u Sarajevu, nije bio vjerski sukob, pa ko poruši 36 džamija u Sarajevu, dok je na prostoru cijele države srušeno 614 džamija? Kakva to „borba za moć“ podrazumijeva sistemsko uništavanje vjerskih objekata jednog naroda? Čime je motivisano rušenje džamija? Možda nekom nagradnom igrom? Motivisano je mržnjom zasnovanom na vjerskoj osnovi, a bojim se da ni danas ne bi bilo ništa drugačije.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu bila je zasnovana na ideologiji mržnje prema Bošnjacima i muslimanima. Ljudi su ubijani zbog imena, porijekla i pripadnosti. Bilo je dovoljno da se zoveš Ahmed, Mustafa ili Fatima da postaneš meta.
Sarajevo bi doživjelo sudbinu Srebrenice da je agresor imao vojnu mogućnost da ostvari svoj cilj. Isto važi za Goražde, Tuzlu, Bihać i druge gradove koji su preživjeli zahvaljujući otporu, a ne zato što nije postojala namjera.
Genocid nije „borba za moć“. Genocid je plansko uništavanje jednog naroda zbog njegove vjerske, etničke i nacionalne pripadnosti.
Zato ovakve izjave nisu samo politički podle one su historijski opasne. One vrijeđaju žrtve, ponižavaju preživjele i otvaraju prostor onima koji godinama pokušavaju negirati karakter agresije i genocida.
I zapamti, Sabina: da se, ne daj Bože, ponovi 1992. godina, za one koji su ubijali ne bi bila političarka, vijećnica ili zastupnica. Bila bi samo Bošnjakinja i muslimanka. Upravo onako kako su posmatrali hiljade drugih ljudi koje su ubijali širom Bosne i Hercegovine.
Međutim, teško je očekivati da ovo razumije Sabina Ćudić, koja mijenja etničku pripadnost naspram potreba političkih pozicija, pa je malo Bošnjakinja, malo ostalo, a nije isključeno da bude i nešto treće ako za poziciju zatreba, napisao je Čaušević.
R.T.
