Tuzlanska informativna agencija Tuzlanska informativna agencija
Herojski Teočak mnogo puta potresale su mnoge nedaće, potresi i nesreće, nadvijali su se crni oblaci, ali uvijek su Teočani te belaje ispraćali i dočekivali sunčane i lijepe dane u svojoj zemlji, jači i bolji.
Nije nam sigurno teži dan osvanu nego kad nam je Allah uzeo sebi našeg Kapetana, davne 1992.godine. Koliki je autoritet on rahmetli bio, govori i činjenica da su mnogi Teočani pomislili da je naša sudbina zapečaćena i da Teočak neće izdržati nalete četničkih snaga, kojima je Teočak bio trn u oku.
Međutim, isto kao i onog dana kada je iz Sniježnice krenuo svojoj sudbini ususret, kada su ga najhrabriji priznali za komadanta i krenuli za njim, isto tako i nakon njegove smrti ti najhrabriji su nastavili putem kojim je hodio.
Prvi među jednakima je naš komadant brigade Dževad Avdičević Babak. Momak koji je tada imao 27 godina pokazao je nevjerovatnu hrabrost i odlučnost da odmjeni onog ko se odmjeniti ne može, kome zamjene nema, kapetana Hajru.
Babak nije bio Hajro, jer Hajro je jedan, ali Babak je bio ono što ga je Kapetan poučio, ratnik i vojskovođa dostojan svake hvale. Sve što je Kapetan u svom ratnom putu ostvario, Babak je sa brigadom hrabrih lavova sačuvao.
Jesmo li to zaboravili? U tom svom ratnom podvigu nema mu ravnog na ovim prostorima.
Zašto? Pa baš zato što je u potpunosti sačuvao obraz i djelo našeg Kapetana i naše Armije.
Dušmani se nikada s tim nisu i neće moći pomiriti i čini se očekivanim da ovih dana,skoro trideset godina nakon podiže se optužnica kojom se želi baciti ljaga i sjena na hrabrost našeg komadanta i naših lavova.
Pokušava se perfidno podmetnuti teza da smo isti, da u ratu u BiH nije postojala žrtva i katil, već da smo svi, kao kidisali na one druge, jer se nismo trpili i zato što nam je taj drugi smetao. To je potpuna laž i obmana.
Naš komadant je u rat pošao goloruk, bez ikakve želje za osvetom, krenuo je da,kao i desetine i stotine drugih, zaštiti nemoćni narod,jer da nije, naš Teočak bi doživio sudbinu Prijedora, Bijeljine,Zvornika ili bi bio Srebrenica prije Srebrenice.
Naš komadant je simbol odbrane cijele naše domovine. Njegov ratni put prošli su mnogi patrioti koji su ovu zemlju odbranili od dušmana. Njegovu postratnu sudbinu podijelili su mnogi naši generali i vojskovođe i hvala Bogu velika većina je izašla kao pobjednik iz tih bitaka, kao i iz onih u ratu. Tako će i naš komadant.
Mi vjerujemo u nevinost naših optuženih, ni malo ne sumnjamo da će biti oslobođeni, drugačije ne može biti, jer sve drugo bila bi potpuna nepravda, a ni jedna nepravda nije duga vijeka. I dok se to ne desi, mi moramo pokazati na čijoj smo strani.
Ima jedna priča u našoj vjeri o Ibrhimu a. s. Naime kada su nevjernici zarobili Ibrahima i naložili ogromnu vatru,lomaču da ga u nju bace, jedna mala ptica je u kljunu nosila vodu i gasila vatru. Svi prisutni su joj se smijali i rekli šta ti jadna, mala, možeš učiniti protiv tolike vatre. Ona je rekla: ” Mogu pokazati na čijoj sam strani !”
Zato patriote Teočaka i njegove okolice pokažite na čijoj ste strani.
Procesi će se voditi, podmetanja će biti osujećenja, a za historiju će ostati zapisano na čijoj smo strani bili.
Ja znam na čijoj sam strani.Na strani pravde, na strani naše časne borbe, na strani sve one naše mladosti koja je kosti pustila u zemlju bosansku da bi ti i ja bili tu gdje jesmo. Ja sam Babak, a jesi li ti?
Za kraj jedna poučna priča kaže da je čuveni mongolski vojskovođa Džingiskan napadajući Buharu, jedan muslimanski grad u Perziji, ne mogavši ga osvojiti, poslao poruku braniteljima u kojoj je rekao da svi koji predaju oružje bit će pošteđeni, darovat će im se život. Među muslimanima su se tada formirale dvije grupe. Jedna koja se htjela predat, a druga koja se htjela boriti,smatrajući da im borba garantuje ili šehadet ili pobjedu. Ovi prvi, kukavice, izdadoše ove hrabre i pustiše Mongole u grad. Kada su Mongoli savladali ovu grupu hrabrih i odvažnih, pohapsiše sve one izdajnike i brzo ih pogubiše. Kada su Džingiskana njegovi vojnici pitali zašto je to uradio, on samo reče: “Da su bili iskreni vjernici ne bi izdali svoju braću zbog nas stranaca.”
Zato kako je rekao šehid ummeta Muhamed Mursi,/ netom prije svoje smrti: ” Ne ubijajte svoje lavove da vas ne bi pojeli neprijateljski psi”.
Piše: Berdo ef. Hadžić