Izjave predsjednika SNSD-a Milorada Dodika nakon odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – u kojima je poručio da je „propao Dayton i da je ovo kraj“, da se „preko ovoga neće preći“ te upitao političke aktere u Sarajevu „šta vi mislite, da smo mi oni koji se ovdje vas nešto boje“ i „hoćete opet da probate kakvi smo“ – izazvale su izuzetno oštre reakcije dijela javnosti, publicista i udruženja žrtava u Federaciji BiH, dok iz Banje Luke poručuju da je riječ isključivo o političkom otporu preglasavanju i urušavanju dejtonskih nadležnosti.
Komentatori i kolumnisti u Federaciji BiH ocjenjuju da ovakve poruke nisu tek uobičajeni politički folklor, već direktno prizivanje „drugog poluvremena“ i ratne retorike iz devedesetih godina. U tim osvrtima ističe se da na pitanje „hoćete li da probate kakvi smo“ javnost u BiH već ima odgovor upisan u pravosnažnim presudama Haškog tribunala – od genocida u Srebrenici i zločina protiv čovječnosti koje su počinili pripadnici tadašnje Vojske i MUP-a RS, do najduže opsade jednog glavnog grada u modernoj historiji. Pojedini autori u Sarajevu pritom povlače direktnu paralelu sa govorom Radovana Karadžića u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine u oktobru 1991. godine o „autostradi pakla“, poručujući da narod koji je preživio rat i genocid ne osjeća strah od novih prijetnji, te podsjećaju na raniju Dodikovu izjavu iz skupštinskih klupa da „sa budalama treba budalasto“, uz ocjenu da su blage diplomatske reakcije na ovakav rječnik izgubile svaki smisao.
S druge strane, Milorad Dodik i zvaničnici vladajuće koalicije u Republici Srpskoj odbacuju tvrdnje da njihove izjave predstavljaju prijetnju sukobom ili poziv na nasilje. Prema tumačenjima iz Banje Luke, ovakve poruke su politički odgovor na, kako navode, kontinuirano djelovanje Ustavnog suda BiH bez srpskih sudija, preglasavanje i nametanje odluka kojima se mijenja ustavna struktura uspostavljena Dejtonskim mirovnim sporazumom. Predstavnici vlasti u RS-u ističu da se njihova odlučnost odnosi na institucionalnu i političku odbranu nadležnosti entiteta, tvrdeći da upravo odluke koje ignorišu volju jednog konstitutivnog naroda vode ka urušavanju Dejtonskog sporazuma.
Politički analitičari i pravni stručnjaci u Bosni i Hercegovini ukazuju da ovakva razmjena poruka oslikava duboku institucionalnu krizu u kojoj se svako neriješeno ustavno pitanje pretvara u egzistencijalni sukob. Dok kritičari iz Sarajeva upozoravaju da normalizacija ratnih aluzija i prijetnji narušava sigurnosni ambijent i vrijeđa žrtve, zvaničnici iz Banje Luke insistiraju na tome da bez povratka na izvorni tekst Ustava BiH nema stabilnog funkcionisanja države, ostavljajući građane u atmosferi stalnih tenzija i političke neizvjesnosti.






