Obilježavanje godišnjica osnivanja paradržavnih tvorevina u Bosni i Hercegovini ponovo je u prvi plan izbacilo duboke političke i društvene podjele, kao i ignorisanje pravosnažnih sudskih presuda međunarodnih sudova.
Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Darijana Filipović nedavno je u Grudama prisustvovala obilježavanju osnivanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, paradržave čiji su politički i vojni lideri pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pravosnažno osuđeni za Udruženi zločinački poduhvat (UZP) i teške zločine počinjene tokom rata u BiH.
U svom obraćanju, Filipović je naglasila važnost ovog datuma za političku povijest Hrvata u BiH, poručivši da se bez tog poglavlja ne bi nalazili tu gdje jesu, te istakla odgovornost za očuvanje identiteta i ravnopravnosti. Ipak, u njenim izjavama nije bilo mjesta za žaljenje, pijetet prema žrtvama niti osvrt na presude Haškog tribunala koje jasno definišu karakter ove tvorevine.
Dok se u javnosti sve glasnije ističe da se zločini moraju priznati, a presude međunarodnih sudova poštovati – na šta su u ranijim istupima podsjećali i pojedini osuđenici poput Jadranka Prlića koji je ukazivao da se osuđeni ratni zločinci ne smiju proglašavati herojima – zvaničnici poput Filipović nastavljaju praksu relativizacije prošlosti.
Iako se u javnom prostoru često naglašava potreba za izgradnjom zemlje u kojoj se različitosti poštuju, ovakvi potezi pokazuju da se pod „različitostima“ prečesto podrazumijeva ignorisanje pravosudnih činjenica i glorifikacija nasljeđa koje je u Haagu okarakterisano kao dio udruženog zločinačkog poduhvata.






