Aktuelni gradonačelnik Tuzle dr. sci. Zijad Lugavić, ukoliko za dvije godine ponovo istakne kandidaturu za prvi čovjek grada soli, mogao bi se suočiti s ozbiljnim izbornim debaklom. Iako na papiru djeluje kao siguran favorit s polugama stranačke i administrativne moći, raspoloženje na tuzlanskom asfaltu šalje sasvim drugačije, alarmantne signale.
Gradonačelničke fotelje, ako je suditi prema pulsu građana, Lugavića bi prije svega mogli koštati – parkinzi i komunalna nezajažljivost.
Od lavandi i cvjetnjaka do betonskog apsurda
Valja biti pošten i priznati da je Lugavić mandat otvorio s nekoliko zapaženih i pohvalnih poteza. Grad je živnuo kroz sadnju novog drveća i plansko ozelenjavanje, miris lavande uz sjevernu saobraćajnicu postao je prepoznatljiv detalj, a uloženi su i vidljivi napori u održavanje čistoće, sanaciju i asfaltiranje ulica u zapuštenim visinskim zonama, kao i na strateški važnom proširenju vrelovodne mreže. Djelovalo je da Tuzla dobija operativca koji ima sluh za bazične potrebe zajednice.
No, onda je uslijedio nagli i teško objašnjiv zaokret prema agresivnoj „parking-politici“. U praksi je zaživjela cinična deviza: „Gdje god vidiš zelenu površinu, ti tu parking zasadi!“
Uvođenje naplate parkinga u tipičnim stambenim zonama – ispred zgrada u kojima ljudi decenijama žive – prelilo je čašu. U vremenu divljanja cijena, inflacije i opšte borbe za puko preživljavanje, građanima su nametnuti novi, apsurdni parafiskalni nameti samo da bi parkirali automobil pred vlastitim ulazom. Da li ta nezasitost dolazi direktno iz preduzeća „Saobraćaj i komunikacije“ (SiK) pod palicom Nedžada Malikića ili ne, manje je važno – Lugavić je taj koji nosi političku odgovornost i koji bi to morao i znati i zaustaviti. Građani račun ne ispostavljaju direktorima javnih preduzeća, nego onome koga su birali.
Skeneri na biralištima: Kraj ere glasačkog inžinjeringa
Druga, po Lugavića vjerovatno još pogubnija okolnost, jesu nove izborne tehnologije – uvođenje skenera i biometrije na biračkim mjestima.
Godinama se u Tuzli špekulisalo o izbornom inžinjeringu, „peglanju“ zapisnika u kasnim noćnim satima i disciplinovanim stranačkim mašinerijama. Kada tehnologija svede prostor za manipulacije na minimum, izreka „nema laži, nema prevare“ dobija puni smisao. Bez prostora za vještačko pumpanje glasova, stvarni animozitet obespravljenih i opterećenih građana izaći će na vidjelo u punom kapacitetu.
Bunt novih generacija: „Računajte na nas“
Najveća nepoznanica i stvarna prijetnja aktuelnoj gradskoj garnituri leži u generacijskoj smjeni. Šta ako se u Tuzli pojavi autentičan, mlad i nepotkupljiv pokret koji će razbiti višedecenijsku letargiju stihovima: „Hajde grade, svi uz naše mlade – tama blijedi, zora rudi, Tuzla se budi!“?
Ovdje se ne misli na one formalno „mlade“ stranačke aparatčike koji su već debelo kompromitovani, čiji se cjelokupan politički domet sveo na poslušno dizanje ruku po komitetima i vijećničkim klupama za mrvice sa stola. Govorimo o novoj, neopterećenoj generaciji kojoj je dosta gušenja kulture, gašenja sportskih kolektiva, betoniranja parkova i pretvaranja grada u zonu za naplatu kazni i nameta.
Historija nas uči da kada se studentska i radnička omladina digne zbog osnovnih uslova dostojanstvenog života, nikakvi politički kompromisi i simulirani „plenumi“ više ne mogu preusmjeriti bijes sa ulica u sterilne kancelarije. Mladi s kojima se svakodnevno razgovara sve glasnije poručuju: „Računajte na nas!“ To je najjasniji signal buđenja građanske svijesti.
Dvije godine u politici mogu proći kao tren. Pamćenje građana jeste kratko, ali računi za parkinge i komunalni nameti stižu svakog mjeseca kao redovan podsjetnik na promašenu politiku. Lugaviću je krajnje vrijeme da povuče ručnu i radikalno promijeni kurs – jer s novim generacijama kockanje ne prolazi.
TIA
