Tag Archives: Sadik Ibrahimović

Petak je. Džuma. Hodža stoji na minberu, ozbiljan, namrgođen, i, kao i obično, vitla sabljom, retoričkom, naravno. Upozorava. Prijeti. Neprestano. Nije zadovoljan, nikako nije zadovoljan, a kako bi i mogao biti kad ga je zapao …

Nakon džume, a bilo je to u vrijeme divljanja pandemije, stojim u džamijskom haremu s drugom N. Dugo se nismo vidjeli, pa, premda je dan jako hladan, s povremenim udarima ledenog vjetra, nakratko zastajemo, guramo …

U odnosu na prijeratni period, današnju Tuzlu katkad skoro da ne prepoznajem. Veliki, glomazan grad. I postaje sve veći. Gdje god pogled seže i noga kroči, nešto se ruši, razgrađuje, kopa, ograđuje, pa gradi, brzo, …

Zatvorena je stolarska radnja mog dobrog druga R., radnja u koju sam srazmjerno često godinama navraćao. Ne bez razloga. R. je bio jako dobar čovjek i više no zahvalan sagovornik. Nema ga više. Otputovao je. …

– Sve je skupo, užasno skupo, divljanju cijena kraj se ne nazire, a i korona je ponovo počela mahnitati. Nije dobro, nikako nije dobro i zaista ne znam ni šta ni kako jer, potraje li …

Stojim pored mezara moje A. Skamenjen. Godišnjica je njenog preseljenja, dvadeset i prva. Bila mi je dobar drug, najbolji. Neizmjerno mi nedostaje. Ovdje se zaustavljam, sve ostalo isuviše je lično. U blizini je i mezar …

Odlaze dobri, dragi mi ljudi, brzo, prebrzo, bezmalo preko noći, kao da ih neko doslovno krade. Ovih dana, također brzo, otputovao je i moj dobri Hamo, prijatelj iz djetinjstva, čovjek prepun lijepe, dobrohotne energije, premda …

Mada na to ništa nije ukazivalo, jer dan je bio topao, štaviše vreo, a dotad azurno plavo nebo, bez i najmanjeg oblačka, ugodno je i neštedimice prosipalo svoje zlatne zrake svuda naokolo, zrake koje su …