Tetkino pismo Sandru Kalesiću, najmlađoj žrtvi zločina na Kapiji

Granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske na Ozrenu, tačnije sa lokaliteta Panjik, ubila je 71, a ranila više od 150 osoba. Prosječna starost ubijenih bila je samo 23 godine, a najmlađa žrtva bio je dvogodišnji dječak Sandro Kalesić.

Sandro je ubijen u naručju oca Dine.

Na mjestu gdje je ukopan i jutros je osvanulo je dirljivo pismo, objavio je Tuzlanski.ba. Ostavila ga je njegova tetka, uz slatkiš koji nikada neće pojesti.

– Ne brini, samo spavaj, sutra kada ustaneš bit će sve uredu. Znači, sutra ću ponovo moći milovati tvoju plavu kosicu, držati tvoje male dlanove u svojima, gledati tvoj široki osmijeh, grliti nejaka, mala ramena, kao da mi je posljednje?!! Oh, kakva bi sreća bila držati te u zagrljaju i više te nikada nikome ne pustiti… ili skupa ili nikako! Ti i ja moja mala Plava Gljiva sa najveselijim osmijehom u očima, bezbroj dječije slatko izgovorenih riječi, rukicama koje se pružaju ka meni, grle me iskreno, čisto, glavica na mome ramenu, tako spokojno spuštena…

Ne brini, samo spavaj, sutra kada ustaneš bit će sve u redu. Znači, ponovo ćeš koračati pored mene do bake i dede kao veliki, objašnjavati mi zašto teta na ulici prodaje čokolade i sa beskrajnim i čistim povjerenjem u najplavljim očima na svijetu pružiti ruke ka meni kada trebamo preći ulicu. Zatvorim oči i osjećam tvoj zagrljaj, nježan i jak u isti čas. Da li je moguće toliko osjećati nečiju prisutnost, iako tvoju prisutnost zamišljam šta mi govoriš, kako mi se smiješ, kako me gledaš… da li bi i danas tako bilo? Da li bi dolazio svojoj keki kada ti treba razgovor, savjet, osmijeh od kojeg te neće boliti glava?

Ne brini, samo spavaj, sutra kada ustaneš bit će sve uredu. Više te neće boliti rupica u srcu veličine zrna riže, više nećeš ječati zato što ne znaš šta se događa, i što te boli i što te strah, više ti nikada neću moći prošaptati jedino Plavo moje, stisnuti te u zagrljaj i reći koliko te volim, još samo sada ćeš podići najčistiji i najplaviji pogled ka nebu, tamo gdje je tvoja duša našla mir, gdje se smiješ i dozivaš me… ali moje oči ne mogu da se otvore, nešto im neda.. da te zagrlim pogledom, stisnem uz sebe, nešto mi stišće grlo i nikako da protisnem tvoje ime, guši me, rastavlja na sitne dijelove, razara. Ne brini, samo spavaj, sutra kada ustaneš bit će sve u redu, i više nikada ništa nije bilo u redu… Najviše na svijetu voli te tvoja keka – napisala je Sandrova tetka.