U Vlasenici se danas održava tradicionalni Jesenji vašar. Štandovi i šatori su postavljeni u centru grada, ali i pored magistralne saobraćajnice Zvornik – Vlasenica – Kladanj. Međutim, ono što ponovo vrijeđa sve žrtve zločina nad Bošnjacima u ovom gradu je potpuno odsustvo empatije, stida ili srama od onih koji organizuju i onih koji izlažu na Jesenjem vašeru.
Ulica koja vodi ka šehidskom mezarju Rakita je zatrpana štandovima. Prodaju se suhomesnati proizvodi, gume, obuća, odjeća… Možda je toga bilo i ranijih godina, ali ove godine se otišlo korak dalje.
Na ulazu u šehidsko mezarje Rakita i to na dijelu zemljišta koji pripada Islamskoj vjerskoj zajednici, ni manje ni više, postavljen je roštilj (pogledajte fotografiju ako ne vjerujete nama). Prvi mezari šehida od roštilja su udaljeni 2-3 metra.
Može li iko normalan roštiljati, praviti roštilj, prodavati i jesti, a da se zna da je u blizini grobno mjesto. Kako bi se dotično osjećali da se roštilj raspali ispred počivališta njihovih najmilijih?
Nedavno su postavljeni jarboli na stadionu FK Boksit i na pola metra od šehidskog mezarja je postavljena trobojka koju su nosili zlikovci kada su ubijali 2.700 Bošnjaka Vlasenice. Njihovi sljedbenici nastavljaju vrijeđati žrtve svakodnevno, a postavljanje roštilja na ulaz u šehidsko mezarje još je jedna poruka Bošnjacima povratnicima šta dojučerašnje komšije misle o njima.
E.S.
