U vremenu kada nas brzina svakodnevice melje, a vijesti traju tek nekoliko sati, iz Doma za starije i nemoćne „Vita“ u Grudama stiže priča koja tjera na tišinu i duboko poštovanje. Anka Nikolić, rođena Mostarka, proslavila je svoj 106. rođendan – brojku koja sama po sebi nosi težinu i ljepotu više od jednog stoljeća uspomena, radosti, porodičnih lomova i životne mudrosti.
Iako je tijelo nakon pada prije nekoliko godina izdaje, pa je vezana za kolica, baka Anka i dalje plijeni nevjerovatnom bistrinom uma, vedrinom i sjećanjima koja sežu duboko u prošli vijek.
„SVAKE NEDJELJE 14 JANJACA I CIJELI MOSTAR NA IZLETU“
Kćerka iz poznate mostarske porodice Kljajo, Anka je djetinjstvo i mladost provela u gradu na Neretvi, u domu u kojem je, kako kaže, vladala sloga i poštovanje. Njen otac držao je nadaleko čuvenu gostionicu, mjesto okupljanja tadašnjeg mostarskog građanskog staleža.
„Svake nedjelje pekli smo na ražnju po četrnaest janjaca. Dolazili su gosti na pečenje, šunku, pršut… Cijeli Mostar dolazio je na izlet“, prisjeća se Anka sa sjetom, evocirajući mirise i slike grada kojeg više nema u tom obliku.
Život je nije mazio – ispratila je dvije sestre, preživjela bol zbog ubistva brata, pregurala teške ratne i poratne godine, ali gorčinu nikada nije pustila u srce. S posebnom toplinom govori o svom pokojnom suprugu, stasitom Bokelju iz Boke kotorske, pitomcu Vojne akademije u Beogradu, s kojim je dijelila decenije mirnog, skladnog bračnog života u kojem se, podvlači, nikada nije čuo povišen ton.
SVAKOG JUTRA U ŠEST SA SINOVIMA NA VEZI
U domu „Vita“ u Grudama boravi već gotovo devet godina, gdje je proslavila i svoj stoti rođendan. Na 106. rođendan radnice doma – direktorica Marija, upraviteljica Mila, sestra Ivana i cijeli kolektiv – priredile su slavlje dostojno njenih godina, uz tortu, cvijeće i pjesmu.
Iako joj je oko zasuzilo jer sinovi Bobo i Đole nisu mogli biti fizički prisutni, radost nije izostala: „Sa sinovima pričam svako jutro u šest sati. Dobro sam odgojila svoju djecu, a za unuke neka njihove majke govore. Imala sam lijep i uredan život, pomagala roditeljima, brinula o kući i porodici. Tajna dugog života? Ni sama ne znam, Bog je tako dao…“
Priča Anke Nikolić nije samo crtica o dugovječnosti. To je podsjetnik na jedno dostojanstveno vrijeme, na mostarsku gospodu i na jednostavnu istinu: mirna savjest, poštovanje u kući i čisto srce najbolji su recept za dug i ispunjen život.
