Maske su po ko zna koji put pale, a politički vrh Republike Srpske predvođen Miloradom Dodikom još jednom je demonstrirao na čijem naslijeđu gradi svoj opstanak i predizbornu histeriju. U Beogradu, u režiji državnog vrha Srbije i uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve, priređen je sramotni ispraćaj Ratka Mladića – krvnika i pravosnažno osuđenog ratnog zločinca koji je skončao u haškoj ćeliji služeći doživotnu robiju za genocid nad Bošnjacima.
Dok su se u Hramu Svetog apostola Luke na Košutnjaku nizale sablje, kape, ordenje i počasna straža Vojske Srbije, Milorad Dodik je pohitao da zauzme prvi red. Pridružila mu se i njegova uobičajena prateća svita – Nenad Stevandić, Nenad Nešić, Darko Banjac i ministar Radan Ostojić. Svi u stroju, spremni da pred kamerama i patrijarhom Porfirijem polože račun ideologiji klanja i etničkog čišćenja.
Bahato i cinično, kako samo on zna, Dodik je prije nekoliko dana poručio: „Neka sada snime ko će biti na njegovoj sahrani!“
I snimljeno je. Snimljeno je kako politički vrh jednog entiteta Bosne i Hercegovine otvoreno pljuje u lice hiljadama ubijene djece, majkama Srebrenice, preživjelim logorašima i žrtvama opsade Sarajeva. Za njih presude međunarodnih sudova ne znače ništa – heroj im je i ostao onaj koji je naređivao razvlačenje pameti i masovne grobnice.
U isto vrijeme, tragikomična je uloga predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Iako je njegova vlast obezbijedila Dom Vojske, počasnu stražu i punu državnu logistiku za rehabilitaciju zločinca pred očima zgrožene Evropske unije, Vučić je procijenio da bi mu lično pojavljivanje u prvom redu donijelo previše diplomatskih šamara sa Zapada. Zato je brže-bolje pobjegao od kamera i izmislio alibi: ranije preuzete „državničke obaveze“ i susret s predsjednikom Uzbekistana! Kukavičluk u svom najčišćem obliku – zločinu daje počasti, ali se skriva iza centralnoazijskih delegacija.
Ova beogradska parada sramote, u kojoj se uz vojne počasti sahranjuje arhitekta genocida, najjasnija je poruka Bosni i Hercegovini. Oni koji danas stoje mirno pred Mladićevim odrom isti su oni koji svakodnevno prijete otcjepljenjima i rušenjem ustavnog poretka. Zločinačka matrica iz devedesetih nije umrla sa Mladićem u Hagu – ona se danas, obučena u skupa odijela, ponosno šepuri po beogradskim hramovima.
