Nekadašnji industrijski gigant iz Lukavca, Koksara, nakon stečaja i potpunog zaustavljanja proizvodnje odlazi u dijelove. Kompleks koji je decenijama predstavljao jedan od stubova teške industrije u Bosni i Hercegovini procijenjen je na oko 225 miliona KM, a među najvrjednijim cjelinama je glavni proizvodni pogon, čija početna cijena iznosi približno 90 miliona KM.
Osim glavnog pogona, na prodaju idu i drugi dijelovi nekadašnjeg industrijskog kompleksa. Među njima su pogon za proizvodnju amonijevog sulfata, koji se koristi kao đubrivo, fabrika dušika namijenjena potrebama hemijske industrije, kao i energana koja je osiguravala energiju za funkcionisanje cijelog sistema.
Prodaja nekadašnjeg industrijskog giganta označava kraj jedne značajne privredne epohe za Lukavac, ali i težak udarac za industriju Tuzlanskog kantona.
Od industrijskog ponosa do stečaja
Koksara Lukavac počela je s proizvodnjom još 1952. godine. Tokom decenija rada postala je jedan od važnih oslonaca privrede Lukavca i značajan dio industrijskog sistema bivše Jugoslavije.
Njena osnovna djelatnost bila je proizvodnja metalurškog koksa, sirovine od izuzetne važnosti za proizvodnju željeza i čelika. Uz koks, u kompleksu su se proizvodili i različiti hemijski proizvodi, čime je kompanija imala važnu ulogu u povezivanju više grana industrije.
U najboljim godinama Koksara je zapošljavala hiljade radnika, a njeno poslovanje imalo je značajan utjecaj na ekonomski i društveni život Lukavca i okolnih mjesta.
Međutim, decenije industrijske tradicije nisu bile dovoljne da kompanija izbjegne finansijski slom.
Stečaj dočekala sa oko 790 radnika
Koksara je u stečaj ušla u novembru 2025. godine, kada je imala približno 790 zaposlenih, dok su dugovanja dostigla oko 281 milion eura.
Proizvodnja je u potpunosti obustavljena u februaru 2026. godine, čime je prekinut rad jednog od najznačajnijih industrijskih postrojenja u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.
Gašenje kompanije otvorilo je brojna pitanja o sudbini radnika, naplati potraživanja i budućoj namjeni velikog industrijskog kompleksa. Prodaja imovine u dijelovima sada predstavlja jednu od ključnih faza stečajnog postupka.
Godine poslovanja s indijskim investitorima
Od 2003. godine Koksara je poslovala s indijskim investitorima kroz kompaniju Global Ispat Koksna Industrija Lukavac, poznatu kao GIKIL, povezanu s biznismenom Pramodom Mittalom.
Poslovanje su tokom godina pratili finansijski problemi i sporovi u vezi s upravljanjem kompanijom. Mittal i drugi povezani zvaničnici kasnije su pokrenuli postupke protiv Bosne i Hercegovine, tvrdeći da su jednostrano isključeni iz vlasništva nad kompanijom.
Ipak, najveće posljedice sloma Koksare osjetili su radnici, njihove porodice i lokalna privreda, koja je decenijama zavisila od rada velikog industrijskog sistema.
Kriza koja potresa i ostatak metalurške industrije
Gašenje Koksare ne može se posmatrati izolovano od problema s kojima se suočava metalurška industrija u Bosni i Hercegovini.
Nova Željezara Zenica također je u aprilu 2026. godine obustavila proizvodnju čelika, navodeći velike gubitke, rast troškova i nekonkurentnost kao ključne razloge.
Koksara u Lukavcu i željezara u Zenici decenijama su činile dijelove povezanog industrijskog lanca. Lukavački pogoni proizvodili su koks, važnu sirovinu za proizvodnju željeza i čelika, zbog čega je prestanak rada Koksare imao šire posljedice za domaću industriju.
Sada, dok se nekadašnji industrijski gigant procijenjen na oko 225 miliona KM prodaje u dijelovima, ostaje pitanje hoće li novi vlasnici pojedinih pogona pokrenuti neku vrstu proizvodnje ili će nekadašnji industrijski kompleks postepeno izgubiti svoju nekadašnju funkciju.
Za Lukavac, grad čiji je razvoj decenijama bio usko povezan s industrijom, sudbina Koksare predstavlja mnogo više od stečajne prodaje imovine. Riječ je o kraju jedne velike industrijske priče čije će se posljedice osjećati još dugo.
TO
