Gradsko vijeće Tuzla ponovo je uspjelo u onome u čemu domaća politika rijetko griješi – da od najsvečanijeg čina, dodjele priznanja povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine, napravi tragikomičnu predstavu, stranačku pijacu i potpunu devalvaciju onoga što bi trebalo predstavljati vrhunsku čast jednog grada.
Kome, zašto i po kojim kriterijima?
Kada se pogleda lista onih kojima se dodjeljuje Tuzlanska lenta, nameće se logično pitanje: ima li u ovom gradu ikakvog reda, pravilnika ili srama?
U isti koš i u istu ravan stavljeni su građanski aktivisti, sportisti, javne ličnosti i – ugostiteljski objekat Caffe bar „Sloboda“!
Uz dužno poštovanje prema svakoj kafi, espresu ili pivu popijenom u kultnom tuzlanskom kafiću, dodjeljivanje zvaničnog gradskog priznanja povodom Dana državnosti ugostiteljskom objektu nije ništa drugo do ismijavanje i institucije priznanja i samog praznika. Da cirkus bude potpun, predlagač kafića za prestižno gradsko priznanje je ni manje ni više nego Forum mladih SDP BiH Tuzla. Zar je domet stranačke omladine u industrijskom i univerzitetskom centru postao nagrađivanje lokalnih birtija i kafana zvaničnim gradskim lentama?
Politička samopromocija i stranački „ti meni – ja tebi“
Čitav proces predlaganja ogolio je tužnu realnost: javna priznanja u Tuzli svela su se na međustranačka prepucavanja, lične promocije i jeftini populizam. Od pristiglih devet prijedloga, većinu potpisuju ili pojedinačni vijećnici u lovu na političke poene ili stranački ogranci koji svoje favorite guraju po partijskoj liniji.
Tako vijećnik Omer Berbić predlaže Povelju i dvije Lente (od Nurkića, preko boraca iz „Karton revolucije“, do dugogodišnjeg kapitena Slobode Saida Husejinovića), dok vladajući SDP uzvraća svojim prijedlozima – od Lente za Ljubicu Muharemagić do pomenutog kafića, uz asistenciju Turističke zajednice TK koja je predložila Almira Žilića.
Sve to podsjeća na unaprijed dogovorenu raspodjelu plijena za stolom gdje svako namiruje svoje favorite, dok stvarni heroji grada – ljekari koji spašavaju živote, profesori koji obrazuju generacije, naučnici, inžinjeri, radnici i umjetnici – ostaju daleko od radara, jer iza njih ne stoji stranački klub ili politički mecenat.
Bolje ih ukinite nego da ih ovako brukate
Kada priznanje grada dobije status kafanskog suvenira, onda ono više ne predstavlja čast onome ko ga primi, već mu stvara nelagodu što se našao na istoj listi. Ako Tuzla nije u stanju definisati jasne, stroge i mjerljive kriterije po kojima se vrednuje doprinos razvoju i ugledu grada, onda je poštenije i časnije potpuno ukinuti dodjelu Tuzlanske lente.
Ponižavanje simbola grada povodom 25. novembra podizanjem ruku u vijećničkim klupama neće donijeti dobro nikome – osim što će potvrditi gorku istinu da je lokalna politika u stanju obesmisliti apsolutno sve čega se dotakne.
TIA
